Studenti nam trule

(Ilustracija/Pixabay)

Vlasnici kafića bore se za sebe i svoje konobare, vlasnici teretana za svoje djelatnike i vježbače, ljutimo se što nisu otvoreni restorani i što ne možemo popiti kavu kako spada. Vrtići rade, u školske su se klupe vratili osnovci, sada i srednjoškolci. Samo se za studente nitko ne bori i nitko na njih ne misli. Trule po svojim sobama, cijelo vrijeme ispred ekrana laptopa i glume da studiraju.

Nemaju normalnih predavanja, ispiti su mnogima on line, pitaju se kakvo je to studiranje. No, kakvo je studiranje uopće bez kave prije predavanja, bez druženje po kafićima poslije predavanja, bez međusobne i interakcije s profesorima?

U Puli su se fakulteti među prvima zatvorili i dok sve ostalo pomalo dolazi u normalu, o studentima nitko ne govori. Pulsko je sveučilište na nastavu na daljinu u potpunosti prešlo još 20. listopada prošle godine, uz obećanje da će se, u slučaju poboljšanja epidemiološke situacije ponovno uvesti hibridna nastava, a onda i povratak u klupe. Istra je skoro pa "zelena", mjere popuštaju na sve strane, no studente još uvijek nitko ne spominje.

Kada bi i sveučilišni profesori i djelatnici, baš poput mnogih kojima je pao promet i ne mogu raditi normalno, za "novo normalno" dobivali manje plaće, vjerujem da bi se itekako borili da se što prije vrate u fakultetske aule. Ako ne radi studenata i kvalitete studiranja, onda barem radi toga što Pula pretendira biti studentski grad ili, kako navode na svojim stranicama, "atraktivna i omiljena lokacija za studij, pravi studentski grad koji, uz brojne studijske programe nudi mogućnost brzog pronalaska zaposlenja u jednoj od najrazvijenijih regija u zemlji kao i mogućnost rada uz studij".