Štrumf Mrgud

Nekada se cijenilo ljude po djelima, po doprinosu zajednici, makar jednoj mikrosredini, mikrokozmosu. Simpatična prodavačica iz obližnje trgovine, simpatična teta iz kioska, neka posebno kreativna učiteljica ili odgojiteljica, medicinska sestra koja bezbolno vadi krv i daje injekcije, puno je takvih priča, puno je legendi.

Od nekadašnjih poslijeratnih bolničara sa završenim tečajem pa naovamo, zbilja puno je likova na jedan ili drugi način obilježilo povijest tritisućljetnoga grada s Arenom.

Puno je tu bilo malih, običnih ljudi, od kojih mnogi, iako nažalost već dugo više nisu među nama, i dalje žive u uspomenama posebice starijih sugrađana. Urbane legende. Svakako, bilo bi nezahvalno nabrajati ih, jer se radi o dugom vremenskom razdoblju suvremene pulske povijesti, i sigurno netko ne bi bio spomenut, a sve bi to bile subjektivne ocjene. I procjene.

Situacija danas? Sve se manje cijeni čovjeka po djelima, sve se više teži okrivljavati druge za vlastiti neuspjeh i to ne samo političare, svjetsku krizu, nego se sve to reflektira na lokalnoj razini. Dogodi se neka manifestacija u ovo teško (post)koronsko doba pa svima sve smeta, sve same neargumentirane kritike, "zašto je održano", a kada ničega nema - "vražja tapija".

Nekadašnje gradske legende zamijenili su FB komentatori nemaštovitih lažnih imena te pokoji zalutali "kritičar" s pravim imenom kojima nikada ništa nije po volji. Štrumf Mrgud, koji je počinjao svaku svoju misao s "Ja mrzim", očito je mala beba naspram ovih komentatora.

A jedna, recimo tako, novopečena Puležanka, veli da kako možemo tu biti nezadovoljni, s toliko plaža, šuma, šetnica, bogatom gradskom jezgrom, toliko mjesta nedaleko samog centra, gdje se sve može pješke, sve blizu, kako možemo biti nervozni? Očito, Štrumf Mrgud u pojačanom obliku preuzeo je prevlast kod mnogih.