Strah od šatora

(N. LAZAREVIĆ)

Idilična subota. Gradska špica. Sunce idealno za novu proljetnu kombinaciju. Naočale na mjestu, da se skriju pogledi dok se komentira gradska promenada. U gradu muving. "Ma uđite u šator. Nećemo vam ništa", govore oni. A ljudi se ne daju. Boje se. Strah ih je šatora. Nikada ne znaš što se u njemu skriva. I opet ih pozivaju, nasmijani, u bijelim kutama. "Aaa… vi niste političari?", pita jedan nepovjerljivo, ostali prolaze nezainteresirano. "Niste, ha?", kratko će žena. "Pa nismo mi političari, mi smo liječnici. Nećemo vam ništa. Možete izmjeriti tlak, popiti sok", pozivaju ih pulski liječnici. I topi se led, na ugodnih proljetnih 20 stupnjeva.

Nije to led u čaši, nego onaj kada ti se sledi krv u žilama, od šatora, šatoraša i političara. "Ma oni (a Oni su političari) stalno su u šatorima i dijele neke letke", komentira jedan. Ne boje se građani toliko moždanog udara, visokog krvnog tlaka ili neke druge neurološke bolesti. Veća su im prijetnja političari. Strah ih je političara kao od najgoreg virusa. Ne znaju koji antibiotik, cjepivo uzeti jer su ovi imuni na sve. I jedni i drugi i treći. Više ne možeš razlikovati tko je tko. Jer umjesto liječenja ljudi, na što su prisegli Hipokratu, i mnogi se liječnici posvećuju zanatu koji, čini se, ima posve suprotne učinke. Odu u politiku i zaborave Hipokratovu zakletvu. Da nije demencija?

Liječnici, oni pravi kojima je to poziv objašnjavaju nam da ima toga sve više. No, i za to ima lijeka. Trk do tržnice. Mediteranska prehrana čuva zdravlje, odnosno mozak i krvne žile, dobra je za pamćenje. Hm, možda je nekada bolje zaboraviti stvari koje su nam nebitne poput šatora usred grada.