Ma je škuro, kako u grobu, govori si u bradu brižan čovik dok pokušava pronaći ulaz u zgradu u Usponu sv. Franje Asiškog. Treba napomenuti da je brižan čovik malo popio, prosinac je u gradu, ne treba odmah kamenjem na njega. Čovjek skakuće s noge na nogu, možda mu je i sila. "Škuro je za p…", tiho psuje. "I zgoru i zdolu". Sjetio se valjda jedne genijalne izjave jedne javne osobe jednom dnevnom listu. Ta osoba rekla je jednom zgodom da je uspone teško oživjeti jer imaju puno uzbrdica.

"Di san vrga te proklete furminante?", nervozan je brižni čovik. Ali ubrzo se ugrizao za jezik. Sjetio se da živi u ulici koja nosi naziv sveca. Na vrhu uspona je i crkva. Valjalo bi opreznije birati riječi. Ali brižan čovik nema više strpljenja. Već četiri noći u usponu je potpuni mrak, ne rade lampadine. A i grote pod nogama su klimave. "One ča su hi još vrajži Austrijanci tu vrgli", opet se grize za pogani jezik.

Ispod tih grota izviru neke okice. Vidi se njihov sjaj u tami. I pitomo ga gledaju. "Mic, mic", tepa on tim okicama. Jer raznježi se brižan čovik na to blago koje noću uličari. "Mic, mic", ponavlja. Izlazi beštija ispod tih grota. I velika je. "Porko buoh, ke pantigana", osupnut je brižan čovik. Možda mu je od te tame i pokojeg pića izgledala i veća no što stvarno jest. Od straha su mu i ključevi ispali iz ruke. Pa se sagnuo i prstima dodirivao kamene ploče po kojima je već uteklo blago. Kada je konačno otključao vrata i ušao u zgradu, samo je glavu izbacio na ulicu i tiho, da nekoga slučajno ne probudi, rekao: "Ča to je grad? To je…", i opet opsovao. A onda i podrignuo, blago jeno neispovidano. (Bojan ŽIŽOVIĆ)

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Proklizavanje
• Zašto su Barake - barake?
• GRADSKA ŠTORIJA Hiperinflacija doniranja