Što to tamo smrdi?

(D. ŠTIFANIĆ)

Od Šijane i Velog Vrha, preko centra grada, sve do Stoje i Verude, čak do Valbandona i Fondola… bijeli gusti dim, smrdljiv k'o sam vrag obavio je u noći sa subote na nedjelju cijelu Puljštinu. Gareži je bilo po autima u cijeloj Šijani, čak do gradskog groblja, a dim se morem proširio sve do Brijuna.

Mnogi su tijekom noći mislili da im se priviđa, da to njima gore neke instalacije u stanu… Isključivali su tablete protiv komaraca i njuškali po žicama. Većina nije bila svjesna da se u Šijani, u naselju Ilirija, odigrava prava drama - požar kakav se odavno nije vidio i koji je obližnje stanovništvo usred noći natjerao na bijeg iz domova.

Najgore je, naravno, bilo upravo prvim susjedima koji su, kako nam pričaju, na smrad s obližnjeg otpada već otupjeli. No, ovakav smrad dima, koji im se uvukao u kuće i stanove, teško da će zaboraviti. Baš poput straha kada su, usred noći, pod paskom policijskih službenika morali napustiti svoje kuće.

Ni smrada ni straha neće se riješiti tek tako. Prvi im se uvukao u kosti, a drugi u sve pore. Kada ga se i ako oslobode, brdo otpada ponovo će narasti, sve do razine njihovih prozora. Čekat će se tada neko novo samozapaljenje koje će počistiti prekrcano dvorište reciklažnog dvorište okruženog obiteljskim kućama i trgovačkim centrima.

Njihove vapaje da im danima smrdi pod prozorom nitko nije shvaćao ozbiljno. Tek kada se smrad proširio cijelom Pulom, mnogi su se u čudu zapitali: "Što to tamo smrdi?"