Štinjanske ćakule

Ilustracija (M. MIJOŠEK)

Novinar u malom mjestu uvijek ima posla. Što je mjesto manje, posla je više, mogli bismo se našaliti. Nisu to samo velike, za život krucijalne stvari poput nedostatka asfalta, svjetla ili kanalizacije zbog kojih je jedan dio Štinjanaca nedavno prosvjedovao. No, to su sitnice koje život znače.

Eto, neki dan, čekajući na autobusnoj stanici, mještanke su me upozorile na travu koja izvire sa svih strana, uz zid, oko klupice.

- Ča da ja to čupam, vero neću, ima ih ki su za to plaćeni, kazala nam je jedna, dok je druga nadodala da bi ona travu možda i počupala, ali je ovdje riječ o opasnom korovu crkvini na koji je alergična. "Ne bih smjela ovdje ni čekati, a kamoli ga dirati", uskliknula je u strahu za svoje zdravlje.

U krugu autobusne, par metara lijevo, par metara desno, slušamo dalje, samo se nižu problemi. Bankomat OTP banke više je pokvaren nego što radi, guta kartice, ne daje lovu. Neki dan, doznajemo nastavak napete priče, karticu je progutao jednom pomorcu. On je u panici, da do novca neće stići prije negoli se vrati na brod, nazvao središnjicu da ih upozna s jedinim poludjelim bankomatom usred mjesta, no oni nisu ni znali gdje je Štinjan!

Između bankomata i autobusne još jedan problem - koš za smeće pozicioniran na nogostupu, točno uz autobusnu stanicu. Prolaznik ga, da dođe do stanice, mora zaobići skačući na cestu. Zašto nije postavljen mrvicu prije ili poslije, pitaju se sugovornice. Primjedbe se nižu dalje - na glavnom trgu Placi već je dugo rupa u asfaltu koja svakog dana postaje sve veća.

No, najbolja štorija koju sam čula svakako je ona da su, izgleda tijekom ovih kišnih dana, ponovo ukradene drvene klupe postavljene od mjesta prema groblju. Velim ponovo jer su lani već ukradene dvije. Zatim su postavljene nove i dobro zabetonirane u tlo. No, ni to nije spriječilo lopove da odnesu jednu od njih. Jesu li za to krivci negdje u selu ili su po klupe stigli iz nekog drugog mjesta, vrag će ga znati.