Špica kopanja

Ilustracija (D. MEMEDOVIĆ)

Ovih dana učestalo zvone telefoni redakcije. S druge strane žice bijesan građanin. Smeta mu buka s gradilišta. Guši se u prašini. Evo, baš sad se našao širiti novi trgovački centar. Ma ne smeta njemu toliko buka i prašina, koliko turistima. Ionako se žale na lošiju sezonu, sad im još fali da turisti zbrišu.

Špica je sezone, a ulice se buše tutta forza. Na Boškovićevom usponu postavlja se novi asfaltni sloj. To smeta voditelju obližnjeg kluba, kaže da svi zaobilaze njegov lokal, promet mu je pao za 66 posto. Ljudi misle da je i klub zatvoren, kad je već zatvorena ulica. S druge strane, kopanje ulice smeta školi.

Gradilište je opasno za đake. Pa je zato sanacija prometnice određena nakon zatvaranja škole, točno u špici sezone. Doduše, ni ti radovi neće trajati vječno, do konca srpnja. Ostaje još čitav kolovoz, kad je grad krcat turistima, pa i posezona u rujnu, da se napuni kasa.

Nekima smeta što je jedan trak zaobilaznice bio zatvoren da bi Herculanea posadila cvijeće. U špici sezone. Doduše, nezgodno je čekati u koloni i izvan špice. Zimi sjediš u autu i čekaš da se na improviziranom semaforu postavljenom na cesti koja se kopa upali zeleno svjetlo.

Ustvari, ti su radovi nezgodni sami po sebi. Najbolje bi bilo kad ih ne bi bilo. Htio bi čim prije na odredište, kad ono barikade nasred ceste.

A možda stvari treba sagledati iz drugog kuta. Turisti će možda biti zadovoljniji novom ponudom trgovačkog centra. Boškovićev uspon sigurno će biti ljepši kad bude dobio novi asfalt. A ako stanari ne budu bacali islužene fotelje na novu ulicu, ona će biti još ljepša, prostranija, zelenija.