Urbanizam i kvaliteta stanovanja neke su od tema kojih se rado dohvaćaju kandidati na nastupajućim lokalnim izborima, iako kampanja još nije službeno počela.

Pritom nije nevažno stanuje li se u prostranom kvartu punom zelenila i životnog prostora, ili pak u skučenom naselju načičkanih obiteljskih kuća, spavaonicama u kojima novopečeni građevinari čak nude na prodaju sobe od pet (brojkom: 5) četvornih metara, pa tako postoje i trosobni stanovi od 50-ak kvadrata.

Ima stanova sa sobama bez prozora, s nekakvim tunelčićem za zrak, ali i onih u kojima se morate sagnuti da ne biste udarili glavom u gredu pri ulasku u drugu prostoriju.

Prvo je pitanje zbog čega se takve zgrade uopće nude na prodaju, tko im je i zašto dao uporabnu dozvolu.

Pitanje broj dva odnosi se na stambene zone u kojima Grad prodaje parcele privatnim graditeljima, a da prostornim planom očito nije definirao zelene površine pa se onda događaju kvartovi poput Valvidala u kojima djeca mole za zelenu površinu na kojoj će se igrati.

Još od socijalističkih naselja poput Šijane ili Verude u kojima, osim zelenila i širokih parkirališta, ima i vrtića, škola, trgovina, banaka i ostalog što je kvartu potrebno, zapravo ne postoji novija planirana zona izgrađena po mjeri i potrebi stanovnika, osim ako ta potreba nije samo spavanje.

Dok djeca na Valvidalu jurcaju između parkiranih automobila - pitajući se hoće li im se urediti igralište u obližnjoj jaruzi jer ona je jedina ostala netaknuta i zelena, očito neprikladna za još jednu grdosiju - na rubu grada niče novi beton.

Povezane vijesti

• GRADSKA ŠTORIJA Da prostite, smrdi
• GRADSKA ŠTORIJA Forum bez koncesije
• GRADSKA ŠTORIJA: Badnjak po konobaru