Sidro i JNA

Poznati pulski ugostitelj ovih je dana izazvao bijes Facebook javnosti jer je nebiranim riječima kazao što misli o tetovažama, ako uopće o njima nešto misli, kako je kazao našoj novinarki. A ukazao je, u suštini, na činjenicu da je tetoviranje danas moda i da gotovo svatko nosi tetovažu, barem najmanju, na skrivenom dijelu tijela, kakav cvjetić, srce probodeno nožem, zmaja ili mudru latinsku poslovicu. A on nipošto ne želi biti u masi tetoviranih.

Ni tetovaže, dakle, više nisu ono što su nekad bile, htio je pjesnik reći, kad su ih nosili frajeri, moreplovci, rockeri, sumnjivi tipovi koje bi bakice s podozrenjem gledale dok prolaze gradom, jer s takvima se nikad ne zna. Danas si osebujan ako nisi tetoviran, prevodimo riječi pulskog ugostitelja.

Zanimljive su tetovaže iz JNA koje bi mnogi vojnici dali istetovirati na podlakticu. Nije to bilo ni približno vješto ni lijepo kao danas: ničeg profinjenog ni umjetničkog nije bilo u debeloj plavoj crti koju bi nevješta ruka trajno iscrtala na podlaktici kakvog vojnika. Onda bi se, dugo nakon povratka iz vojske, tražio kakav majstor koji bi pokušao crtežom prekriti to "JNA", sidro ili kakvu drugu uspomenu koja više nije tako draga kao nekoć.

I upravo tu leži problem. Ono što je danas lijepo, sutra možda neće biti. A tetovaže se ne mogu isprati spužvom i deterdžentom. To je, reći će neki, kao da cijeli život nosiš istu haljinu.