Rebraši, temperatura i mjere

Ilustracija (Pixabay)

Pulski kontrasti. Neobvezni. Nebitni. Ali postojeći. Mjesto radnje: popularna pulska plaža. Domaći i turisti koji se kupaju uz rebraše, a ponegdje ih ima toliko da su napravili svojevrsnu želatinu. S ceste neki zavide plivačima, a drugi komentiraju "želatinu od rebraša". Dok ih kakav masterchef ili kemičar ne "brendira" na jedan ili drugi način. A šetači, ti koji komentiraju ili se zgražaju, svakako su odjeveni, u odjeću bez rukava, kratkih rukava, u zimske jakne. U znaku raznolikosti.

Zatim odlazimo do grada, gdje treba više paziti na mjere. "Znate, više ni sam ne znam što trebam pritisnuti, gdje, kada, kako, stalno se nešto mijenja", govori mi jedan od mjerača temperature dok je pokušao mjeriti na ruci, šaci, čelu, uspjevši napokon, kao treća sreća - izmjeriti sa šake jer taj uređaj "mjeri sa šake".

I bilo je - 32 stupnja. Nevjerica. "Mjerač" proba idućoj osobi izmjeriti, kada ono 36,4, treća 36,2, pa 36.6…, sve "normalne" temperature. Možda sam nakratko odlutala u neku drugu dimenziju.

Epizoda druga. Za jednu manifestaciju pružam covid-putovnicu, a osoba koja je trebala očitati kaže "joj, neke dane očitavam covid-putovnice, drugi put mjerim febru, tako da više ne znam koji uređaj imam". Znači, ništa čudno ako i nas "skeniraju".

I zbilja, posljednjih mjeseci, prije svakog događaja - red. Treba svima izmjeriti temperaturu i uzeti podatke. Dakle, treba svugdje doći ranije da bi događaji počeli na vrijeme.

A temperatura varira ovisno o gradskom kvartu. Najviša je, dakako, na Kaštelu, posebno ljeti u podne. Posebice ako se pješači. Stepenicama.

I kada smo već kod novog normalnog, mjera, čistoće i ostalog, bilježimo dva potpuno suprotna primjera iz uže gradske jezgre. Jedna gospođa, domaća, uz pomoć maramice otvara vrata da bi ušla u zgradu. Nekoliko metara dalje na cesti, turisti čijem je djetetu zvečka pala na pod samo otpuhnu prašinu i odmah je vraćaju djetetu u ruke. Mjere (ni)su svima bitne.