Puna je Pula seksa

Ilustracija (Pixabay.com)

Pula je, rekao bi čovjek na prvu, neću reći ćudoredan, jer seks s time nema veze, ali čedan grad. Nema tu porkarija, kurtizana plamenoriđavih, dugih kosa, štovatelja razvratništva, golotinje, žestokih i znojnih snošaja uopće.

Nije, međutim, uvijek bilo tako. Uz Ljubljanu i Beč, Pula je jedini europski grad u kojem su se početkom 20. stoljeća prikazivali erotski filmovi.

U današnjem Parku Kralja Petra Krešimira, projekcije su se prikazivale od 16 od 18 sati za žene, a kasnije uvečer, u mrklom mraku, za muškarce. U kino Istri, jednom od četiri kina koja su u Jugoslaviji bila stiješnjena takoreći jedan do drugoga, 70-ih su se godina prikazivali erotski filmovi. Prvo, kažu mi upućeni, meki, pa u 80-ima tvrdi. Dosta tvrđi. U jednom trenutku se, navodno, tamo mogla pogledati prava pravcata pornografija. Ili, kako mi objašnjava stariji kolega koji je tamo jednom zalutao, nordijski hopa-cupa. Dakle, ne samo gole žene koje izlaze iz mora i tome slično.

U kino Partizanu se mogao pogledati "Medeni mjesec", film iz 1983. godine koji neki zovu erotikom, drugi prvim hrvatskim pornografskim filmom, a treći polupornićem. Godinu dana ranije, očito nimalo cenzurirane, ili bolje rečeno slobodarski čulne 1982., japansko-francuska erotska drama "Carstvo čula" s 8.700 gledatelja postaje najgledaniji film godine. Ništa manje popularna nije bila ni erotsko-povijesna ekranizacija "Kaligula".

Erotski se naboj, taj ushit strasti, u jednom trenutku toliko uvukao u pore grada, da je, tako ide priča, u travnju 1988. situacija u potpunosti izmakla kontroli. Jedan je gimnazijski profesor u listu Danas najavio svoje spaljivanje u centru Pule, pred svima, ukoliko se ne spriječi otvorenje porno kina koje se tada najavljivalo na velika vrata.