Pulskih magičnih sedam

Pula (Manuel ANGELINI)

Pula je, kao i Rim, na koji se valja ugledati, izgrađena na sedam brda. To zna svako dijete. Ali i nakon godina rasprava i u medijima i na društvenim mrežama, teško će se ljudi složiti o kojim je brdima riječ. Prije godinu dana u Glasu Istre pisalo je da su to Monte Zaro, Monte Serpente, Monte Ghiro, Monte Magno, Monte Paradiso, Monte Rizzi i Monte Vidal (Monvidal), a isti je podatak i na Wikipediji. No, imamo problem: na popisu nema Kaštela, zapravo jedinog brda unutar antičkih i srednjovjekovnih zidina.

Na stranicama Grada Pule pak piše da se grad razvio na i podno sedam brežuljaka - Kaštel, Zaro, Arena, Sv. Martin, Opatija sv. Mihovila, Mondipola i Pra Grande. Što je Mondipola? Ne znam, ali znam da je Pragrande polje, a ne brežuljak. Pa ni Arena nije brdo, zar ne?

Realno, uz Kaštel, jedino se Zaro, San Martino, San Michele i Monvidal mogu vezati uz staro urbano naselje, svi ostali su predaleko. Čak i M. Ghiro, M. Paradiso i M. Rizzi pa i M. Magno, da M. Grande (Veli Vrh) i ne spominjemo.

Bit će to da je netko nekad, možda u 19. stoljeću, smislio dobru foru sa sedam brežuljaka, želeći Pulu što više poistovjetiti s uvijek atraktivnim Rimom. Smislio i dobru kašu zakuhao. Imamo i amfiteatar i hramove i slavoluk, valjalo je smisliti i sedam brežuljaka. Brežuljaka imamo, samo im brojka ne štima.

A ako je baš nužno imati nešto na sedam, tu magičnu brojku mitologije, religija i narodne predaje, onda se možda treba prisjetiti da je Pula imala polje koje se nazivalo Pratto dei Sette moreri po sedam murvi tamo negdje na mjestu današnje Ekonomske škole. Također, s one strane Monvidala ima Pula i kuću zvanu "Sette cantoni", austrijsku palacinu na sedam kutova, u kojoj su još za Italije bili smješteni oficiri.

Ako vam je baš do broja sedam, naučite i djecu da, ne znam, odnedavno ima sedam skulptura u Parku na Verudeli. Ili da, što ja znam, gradska uprava ima sedam pročelnika na čelu sedam upravnih odjela… Bez brige, smislit ćemo još nešto na temu sedam.