Pulski umirovljenici na krvavom zrnu graha

Grah je zahvalna namirnica. Relativno jeftina, pristupačna tijekom cijele godine. Uz to, može se pripremati na razne načine. Kao gusto varivo, na salatu s krumpirom, u maneštri. Može i zapečena varijanta ili pak paštafažol. Osim toga, grah je i unosna valuta. I tu ne mislim na gatanje iz graha (čime se, sigurna sam, neki pojedinci bave). Prvenstveno se referiram na tečaj koji ta mahunarka dostiže prvog svibnja, na Međunarodni praznik rada. Prvomajski je fažol, dakle, i više od pukog graha. On je specijalitet. Zašto? Jer je, ta to već svatko zna, besplatan.

Oni koji su nakon desetljeća rada napokon stekli status umirovljenika tradicionalno su prvi u redovima za besplatnu porciju. Nerijetko dođu i satima prije podjele ne bi li svojim želucima osigurali taj topli obrok. Nekad radnici, danas na dnu hranidbenog lanca, s mršavim novčanicima u džepovima, na magičan fažol nahrle u velikom broju. Plastične tanjure isprazne u tren oka. Prizor je to koji se može vidjeti diljem Hrvatske, pa tako i u Puli, u Šijanskoj šumi.

Pula se, nažalost, sjeća i jednog manje bezbrižnog praznika rada, poznatijeg kao Krvavi prvi maj. Na jučerašnji dan 1920. godine na pulskim je ulicama ubijeno sedam, a ranjeno 126 radnika. Tog je prvog dana mjeseca svibnja vojska pokušala prekinuti radničke demonstracije, a nakon što su im se prosvjednici suprotstavili, vojnici su započeli paljbu po radnicima. U znak prosvjeda zbog pokolja u čitavoj je Istri pokrenut generalni štrajk.

Kažu da su pulski radnici bili poznati po jakoj borbenosti i sindikalnom pokretu. Danas se, paradoksalno, ili možda ironično, na pulskim ulicama i dalje odvija borba. Ali u malo drugačijem obliku. Bez (vidljive) krvi. I radnici i umirovljenici na štandovima daju svoj potpis za raspisivanje referenduma koji bi izmijenio Zakon o mirovinskom osiguranju, a penzioneri će vam reći, kao što su to nedavno rekli i meni, da vlast, za koju godinama glasaju, na njih zaboravi odmah nakon izbora.