Pula je i naša i vaša

Giardini 1981. godine (Arhiva Zlatka Gotovca)

Blesavi osnovnoškolci i srednjoškolci kakvi smo 1980-ih bili, stanari novih kvartova i djeca nebodera, nismo ni gledali nit' smo znali tko su koji i otkuda došli. Ujedinjeni nekim našim pulskim slengom, bez obzira na jezik i porijeklo roditelja, doživljavali smo se kao nova generacija Puležana, urbanija od svih generacija prije nas.

Tridesetak godina kasnije, na okupljanjima školskih obljetnica, kolege, sve gradska djeca i urbani tipovi, raspričali su se čakavicom. Otkud to? Svaka čast zavičajnom dijalektu, ali kao da su čakavicom poništili naše urbane korijene.

- Nisi u pravu. I vaš je sleng mojoj generaciji, koja je dobrim dijelom pričala književno, djelovao nekulturan i seljački. I mi smo, vjerojatno imali osjećaj da vi poništavate naš pulski identitet. A Pula je i naš grad, kao što je vaš grad, kao što je bila i grad onih prije nas, kaže mi za kavom jedan stariji Puležan.

Ipak, potvrđuje da se čakavicom nekada nije pričalo u gradu. Sjeća se, kaže, kada je kao mali lutao gradskim ulicama da se pričalo talijanski i hrvatski, a čulo se čak i njemački i mađarski. Čakavice nije bilo. Ali i tada su njegove "štokavce" podozrivo osluškivali oni koji su ih u Puli dočekali, vjerojatno iz straha da pomalo gube svoj dio Pule.

- Kad smo bili mladi imali smo svoj đir na Korzu. Korzo i Pulu ostavio sam radi fakulteta, a kad sam se vratio shvatio sam da mog Korza više nema. Došle su generacije s nekim novim jezikom, ili slengom, kako bi ti rekao. Čak i neki novi ljudi. U Pulu su uvijek dolazili zbog vojske i posla, a taman kad se netko počeo osjećati dijelom grada, ispalo je kroz povijest da mora iseliti jer da mu tu i nije mjesto. Pula je i naša i od onih što su otišli, Pula je grad moje generacije i tvoje generacije i ovih mladih koji govore samo "telefonski" i "internetski". Pula je i grad onih što govore dijalektom, oni sigurno imaju dobar razlog zašto su uveli čakavicu u grad, zaključuje stari Puležan.