Pticama protiv ptica

(Milivoj MIJOŠEK)

Ptice koje danima stoje na istom mjestu? Tko je ovdje lud?, upitala sam se nekidan prolazeći po tko zna koji put pored zgrade u Cankarevoj ulici, u blizini tzv. roza zgrade.

Tek nakon pomnijeg proučavanja polako shvaćam (možda je i u vrućinama dio krivice) da se radi o plastičnim pticama koje su postavljene po prozorima, balkonima, čitavoj fasadi. S jedne strane tako mirno čuče plastične vrane, ili nešto njima nalik, a s druge strane pravi golubovi kukaju s krovova.

- Tko se to bunio? Morali smo to napraviti, nismo više mogli živjeti od golubova, doviknula mi je s jedne od terasa stanarka zgrade shvaćajući da buljim u umjetne ptice. Umirujem je da se nitko nije bunio, nego sam, eto, prvi put u gradu vidjela tako što. Stoga mi, sada ipak mirnije, pojašnjava da su susjedi nedavno bili primorani postaviti po zgradi plastične ptice jer više nisu mogli živjeti od golubova koji su se skupljali sa stražnje strane zgrade i ulazili na balkone.

Sve je bilo, priča mi, puno perja i ptičjeg izmeta. Jedan od susjeda od nasrtljivih se ptica pokušao zaštititi i mrežom koju je postavio po čitavom balkonu.

Na ulazu u zgradu obavijest upravitelja zgrade - mole se vlasnici stanova da ne bacaju ostatke hrane poput kruha i taloga kave iza zgrade jer to privlači golubove koji izmetom uništavaju imovinu drugih stanara. Moguće da su suvlasnici podijeljeni u dva fronta - pro i kontra golubova. Kako bilo, pravim pticama nije dugo trebalo da se nauče na svoje plastične replike; već nekidan mirno su sjedili do njih. Prva operacija u ratu protiv ptica nije dala rezultate. Borba se nastavlja.