Prije kiše

Ilustracija (Pixabay)

Svaki put ista priča, gotovo po sistemu CTRL C - CTRL V. Naoblačilo se, možda će pasti toliko potrebna kiša, čini se nikada potrebnija. I, kolikogod kružnih tokova, prometnica na kolikogod traka bilo, novih ulaza, izlaza iz grada - promet je usporen. Idemo se đirivati, voziti se po gradu, do grada, izvan grada, kada ne radiš i nemaš obveza, možda, ali samo možda i ne pada to tako teško. Možda je i to neki vid turizma, kada je sve postalo turizam.

No, onima koji rade, moraju po djecu, s posla, na posao, usput po špežu i obavit stotinu stvari, to predstavlja veliki stres. Istina, lokalci se bolje snalaze što se tiče ulaza i izlaza iz grada, no nekada nema puta (na)okolo. Izgubljene minute, sati. I živci. I benzin. Novac.

A kiše niti za lijek. Oblačno, sivo, ali ne i kišovito. Kiša nije nikada bila potrebnija, a vidljiva je samo u tragovima. Prometni "stručnjaci" s društvenih mreža iz godine u godinu nude rješenje za, kako bismo ih mogli nazvati 'kišne džepove', ali uz više ili manje uspješne "korake" - pomaka nema. Kolone bez kraja. Gužva. Stres sve veći, živci sve tanji.

I s druge strane - neki uživaju. Mnogi će se složiti da nema ljepšeg kupanja u moru nego prije kiše ili za oblačnog vremena, da je to poseban gušt, pravi zen. More mirno, bez gužve, sunce ne prži, bez razmišljanja o prometnim gužvama, rotorima, kružnim tokovima. Pravi zen. I to sve na nekoliko (kilo)metara od gužvi i prometnih čepova. Koji će imati svoje rješenje. (Malo) sutra.