Priče i "priče"

Ilustracija (Pixabay)

Sivi dani s malo sunčanih sati, ako Sunce uopće proviri, društveni život siromašniji nego ikada, a sa svih strana loše vijesti. I odmah krenu priče po društvenim mrežama, priče iz pulske prošlosti. Dakako, praćene brojnim komentarima. Na to da Pula nije (bila) samo grad bogate kulturno-povijesne baštine, turizma, sunca i mora, svakodnevno nam s društvenih mreža ukazuju naši sugrađani uz čitav niz priča.

Dok se neki prisjećaju koliko je poduzeća, tvrtki, manjih i većih tvornica, industrije bilo u Puli kroz godine (a zbilja, čitajući taj niz nekadašnjih pogona u Puli, impresivni su to podaci), mladima to zvuči poput SF-a, misleći da je Pula valjda oduvijek bio grad (samo) turizma i apartmana.

Mlađima se čini gotovo nemoguće da su sva ta prigradska naselja, u kojima nema zelenih površina ni parkirališta ni drugih javnih sadržaja, ne tako davno bila livade, šikare, zabačeni zakutci gdje se baš nije zalazilo.

Posljednjih dana neki se Puljani prisjećaju i nekih ljudi, gradskih "likova" koji su obilježili neku epohu samim time što su oduvijek bili na određenim gradskim lokacijama, imali određene pozdrave, itinerere, običaje, a bili su i među nama i u svom svijetu istovremeno.

A dan-danas, kad se živi sve užurbanije, ima ih sve manje i manje, ili jednostavno, u svoj žurbi i problemima ih ne primjećujemo. Danas prevladavaju "kritičari" s interneta. Bezlični. Bezimeni.

Bilo je i puno gradskih mitova, kojih se naši sugrađani nerijetko prisjećaju na društvenim mrežama, ali nažalost, sve više iz druge, treće i četvrte ruke. Relativnost ljudske zbilje. Pojavljuju se, sukladno s ovim sivim danima, i mračne priče iz crne kronike iz kojeg desetljeća unazad. Posebice one koje nisu nikada dokumentirane, koje su se možda negdje dogodile, a možda i nisu, a koje su svaki put začinjene nekim novim detaljem. Možda će za koje desetljeće nastajati i priče iz tritisućljetnog grada u doba korone, mračne, tajanstvene, ljubavne, filozofske, povijesne… Tko preživi, pričat će.