Prepuštanje ledu

(Danilo MEMEDOVIĆ)

Na klizalištu u središtu grada se konačno počeo pojavljivati led. No, ovo je tek početak, površina je velika i potrebno je vremena, pa će Puljani morati pričekati do petka i službenog otvorenja. Organizatori su, doduše, nakon tjedana kiše, očekivali malo bure i hladnije vrijeme, ne baš i jučerašnjih 20-ak stupnjeva. Granulo je sunce i konačno se mogla popiti pristojna kavica na terasi. Kako je krenulo, ljudi će klizati u kratkim rukavima. Neki će se okupati u moru, pa onda na led. Za promjenu.

Klizalište održava čak 3,5 kilometara cijevi kroz koje teče glikol, tekućina slična antifrizu, ohlađena na minus 15. Ona održava vodu u krutom stanju. Doduše, na plus 20 bit će potrebno i više energije da bi se održao osam centimetara debeo ledeni pokrov.

Puležani vole klizanje. Istina, toj se radosti radije prepuštaju djeca, kažu organizatori. Ona dolaze neopterećena teškim mislima kakve more njihove roditelje. Recimo, što će biti s kućom ako se polome na klizaljkama? Tko će kuhati, brisati prašinu, popraviti vodokotlić, otići u špežu dok oni mjesecima leže u gipsu? Možda bi i poželjeli kakvo sitno bolovanje da se malo odmore, ali što je previše, previše je.

Odrasli su uvijek opterećeni nevažnim stvarima. Neki naprosto ne vole sklizak teren. Nisu oni poput Milana Bandića. Odrasli vole čvrsto tlo pod nogama. A ustvari ne znaju koliko griješe. Kad bi se, neopterećeni, prepustili radosti leda, onda bi im i teške misli otklizale iz glave.