Pravi primjer rovinjskog doma

(Milivoj MIJOŠEK)

Imao sam prijatelja u Trstu, zvao se Edoardo Kanzian. Bio je vrsni organizator kulturnih manifestacija, talentirani džezista, bubnjar koji je obilježio tršćansku avangardnu muzičku scenu šezdesetih godina prošlog stoljeća.

Edi je umro u samoći u jednom privatnom staračkom domu u središtu Trsta. Kad su mu noge otkazale, napustio je stan i legao u krevet ustanove koja nudi i zdravstvene usluge liječnika i bolničara. Zvao bi ga na mobitel barem jedanput tjedno i kad sam mu jednog dana predložio da ga posjetim Edi mi je rekao: "Elio, molim te nemoj doći, neću da vidiš gdje su me smjestili, sramim se."

Domovi koji nude uz krevet i zdravstvenu njegu nazivaju se RSA što je kratica za Residenze sanitarie assistenziali. Prema današnjem popisu, u doba koronavirusa, Italija ima 4.630 takvih domova i u njima štićenici umiru jer su zaraženi. U četvrtak 9. travnja u tršćanskom listu Il Piccolo objavljena je vijest da su svih 40 štićenika doma za umirovljenike La Primula zaraženi, a uz njih i osam od ukupno 22 djelatnika. Svi su štićenici evakuirani. Ono što je stravično u toj priči je da su vlasnici doma prijavili nadležnim sanitarnim službama da se broj štićenika s visokom temperaturom povećava, tek 3. travnja nakon čega je počela akcija prikupljanja briseva. Evakuacija je izvršena kada su svi štićenici zaraženi.

Dom "La Primula" smješten je u jednoj palači u kojoj se nalazi i nekoliko stanova. Stanari su se danima žalili o teškim sanitarnim uvjetima jer su se, među ostalim, štićenici koristili istim liftom, kružili hodnicima i stubama zgrade u Ulici Via del Molino a vento u središtu Trsta. Trenutno su svi stanari pod kontrolom jer je cijela zgrada zaražena. Ovo se događa u Trstu, nismo u nekoj državi tzv. trećeg, nerazvijenog svijeta. U regiji Lombardia stanje u domovima je dramatično, ne znaju gdje će smjestiti lijesove. Milanski list Corriere della sera odabrao je emblematični naslov "Tihi pokolj talijanskih djedova". Kad se sve završi posao će preuzeti istražni suci, prijava već sada ima napretek jer, očito, domovi rade ispod razine minimalne zdravstvene zaštite, a sve u cilju maksimiziranja profita jer je njega starih i nemoćnih veliki biznis.

Predsjednik regije Marche Luca Ceriscioli požalio se da su ga prije par dana (početkom travnja) zvali iz jednog doma za umirovljenike nedaleko Pesara da bi se požalili o sve većem broju štićenika kod kojih je izmjerena povišena temperatura. "Tražili su da uzmemo briseve. Sad, mogao bih shvatiti toliku nemarnost da se to dogodilo u veljači kada još nije bilo jasno što se stvarno događa, ali pozvati nas za briseve, sada u travnju, kada je već cijela ustanova zaražena i kad je cijela zemlja na koljena, to graniči s ludilom. Pitam se, kome smo uopće dali dozvolu za obavljanje te djelatnosti?", rekao je Ceriscioli.

Valja ponoviti do besvijesti da se blagostanje jedne zemlje mjeri razinom usluga koje se pružaju najranjivijem dijelu stanovništva: bolesnicima, starim i nemoćnim osobama, invalidima i djeci u predškolskoj i školskoj dobi. Ovo pišem jer u mom rodnom gradu, u Rovinju, djeluje Dom za starije osobe "Domenico Pergolis" u kojemu je situacija pod kontrolom jer su od samog početka širenja zaraze vrata doma zatvorena za sve i svi djelatnici podvrgnuti liječničkoj kontroli. Skidam kapu djelatnicima Doma i gradskoj vlasti koja je očito povukla prave poteze kako bi zaštitila najranjiviji dio stanovništva. To je primjer za sve!