Poštuj tuđe, očuvaj svoje

(Neven LAZAREVIĆ)

Poštuj tuđe, ali očuvaj i cijeni svoje, mogao bi glasiti najbanalniji, a ujedno i najispravniji moto kada je u pitanju odnos prema baštini. Posljednjih se godina sve više teži očuvanju lokalne baštine - i u materijalnom i u nematerijalnom smislu, (raz)otkrivanju, ili ponovnom otkrivanju nekih većih zaboravljenih recepata, govora, skladatelja, književnika…

Do velike većine toga došlo se zahvaljujući nizu entuzijasta. U Puli, primjerice, djeluje udruga koja se brine za očuvanje i promidžbu lika i djela istarskih skladatelja.

Antonio Smareglia, rođen u Puli, koji je imao istovremeno i vrlo uspješan i vrlo nesretan životni put, koji je bio slavljen i zaboravljen, posljednjih je godina sve češće razmatran s raznih gledišta - sve više se izvode njegova djela, tiskaju se publikacije, postoji i spomen-soba njemu u čast.

Ove se godine posebice analiziralo i djelovanje Franza Lehara, koji je neko vrijeme djelovao u Puli, gdje je bio Kapelnik carske i kraljevske mornarice od 1894. do 1896. i skladao neka od svojih djela.

Teži se, dakako, i očuvanju baštine Slavka Zlatića, kao i nezaboravnog maestra Nella Milottija, izvodeći i njegove (ne)poznate skladbe, odnosno valorizirajući sve aspekte njegova djelovanja.

Da taj trud i rad ne prođu nezapaženo, spomenimo i dio onih koji brinu o istarskim skladateljima koji više nisu među nama, da se za njih čuje i izvan striktno pulskog mikrokozmosa, da se njihova djela istraže, izvode i dopru do što šire publike.

To su Elda Krajcar Percan, Branko Okmaca, Đeni Dekleva Radaković, Edi Terlević, Anita Flego Sponza, Mirjana Grakalić, Tatiana i Orietta Šverko, Sofija Cingula, Sandro Vešligaj, David Kumpare, Gorka Ostojić Cvajner, Juliana Ličinić van Walstijn, Ivana Paula Gortan Carlin, Bruno Dobrić, Lada Duraković…