Porez na budale

Arhiva

Nema mi gore kazne od kazne za parking. To mi je kao nekakav porez za budale. I ima smisla. Budala sam jer nisam platila parking. Jasno mi je da sam zgriješila. Stala sam tih 15 minuta i zaboravila platiti parking. I eto njega s čestitkom od 160 kuna za 15 minuta.

Zar ne bi bilo pošteno da se primjerice deset puta veći iznos od sata vremena parkiranja u prvoj zoni plati shodno vremenskom zadržavanju. Recimo, 15 minuta, koliko parking griješnica ili potpisnica ovoga teksta nije platila, da se kazni četvrtinom kazne - 40 kuna. Pola sata bi bilo 80 kuna… Ovako, 160 kuna jer nisi imao gdje parkirati jer u Puli nema mjesta za parkiranje i kada nema turista, da ne pričamo što bi bilo da ih ima - nemoguća misija. Taj porez za budale, primjerice, imao bi smisla kada bi novac od kazni išao u neki fond gdje bi se konačno izgradila dugoočekivana parkirna kuća. Ali neće ići.

Plaćat i plakat ćemo i dalje i nećemo imati gdje parkirati. Ili recimo, zar ne bi bio bolje da dobiješ kaznu koja te obavezuje da za taj iznos kupiš nešto kod lokalnog obrtnika, bio to OPG kakvih je ovih dana ispred hotela Amfitetar pa time podržiš lokalnu ekonomiju u tom kvartu i stvaraš neku cirkularnu ekonomiju u ovim kriznim vremenima. Primjerice, slučaj od 160 kuna u prvoj zoni kod Arene. Umjesto da platiš u prazno jer s tim novcem se, naravno, kao i ništa do sada, neće napraviti ne bi li se parking u Puli poboljšao, moraš potrošiti novac kod lokalnog izlagača na Gastro Buzz festivalu. Dakle, kupiš Pepe Fish, gastro morske delicije iz Omiša, pojedeš pizzu bez glutena iz Pazina ili Burger. Ili… Nisi platio parking na tržnici. Za taj iznos moraš kupiti kod tete na tržnici, ribu u ribarnici, popraviti cipele kod obližnjeg postolara, ići na frizuru kod obližnjeg frizera. To bi nekako imalo smisla. Ovako ispada porez na budale, jer nas prave budalama, a parkirnih mjesta i dalje - nema.