Poljoprivredna (r)evolucija

(Dejan ŠTIFANIĆ)

Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš, zaključili su mudri ljudi, a nedavno je to i Puljanima došlo iz stražnjice u glavu. Dok je radila tužili su se kako je zelena tržnica (pre)skupa, kako nemaju gdje parkirati, da su na njoj samo preprodavači pa su radije odlazili u klimatizirane trgovačke centre kupovati uvozno voće i povrće i usput malo šopingirati. No, kad je tržnica zatvorena, odjednom su svi shvatili koliko im ona zapravo nedostaje i koliko je važno i dobro imati svoje "tete" od kojih ćete kupiti barem glavicu salate. Stoga su za vikend pohrlili u kućice pored gradske tržnice i sada uredno, u redovima čekali na svoju dozu domaće zelenjave.

Prodaja s obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava u ovoj krizi, unatoč suprotnim mišljenjima, nije zamrla. Dapače, ona je življa nego ikada. Mladi naraštaju, vičniji marketingu i vještiji na društvenim mrežama, u trenu su se prebacili na on-line prodaju poljoprivrednih artikala koje njihove obitelji uzgajaju i to funkcionira fantastično. Toliko dobro da povrće prodaju brže nego što ono raste.

I tako, dok su se nekada njihove mame i bake smrzavale i grijale ispod kestena, nadajući se da će nešto ipak prodati, danas njihovi mladi (a na njima svijet ostaje) dostavljaju povrće po kućama. I ne samo to, već i meso, ribu, med, jaja... sve što vam padne na pamet. Iskreno vjerujem da je ova kriza pokrenula poljoprivrednu (r)evoluciji i da će, i kada virus nestane, mnogi zadržati ovakav način prodaje. Možda i skroz prijeći na njega.

Jer, razmislite - ovakvim načinom poslovanja ne treba vam prodajno mjesto i skup najam, ne treba vam prodavač koji će biti na štandu. Dogovorite sa stalnim kupcima prodaju i koliko uzgojite, toliko i prodate. Nema bolje varijante. Doduše, ljepotu pulske tržnice, posebice štandova u ovo proljetno vrijeme ispod rascvjetanih krošnja kestena, to šarenilo boja i mirisa ne može zamijeniti ama baš ništa. No, možda smo je trebali izgubiti da shvatimo koliko nam naša tržnica ipak znači.