Pohvala mladosti

Epidemija zaraze koronavirusom opustjela je Pazin. U parkovima i na igralištima nikoga nema. Nema vriske, cike ni galame mališana. Nitko ne trči ulicama, ne čuju se udarci lopte na igralištima. U gradu nema djece, a to je za svaku sredinu tužna slika, jer grad bez mladosti i njene nestašnosti je tužan grad.

Tužan je ovih dana i Pazin u kojem djeca i mladi najviše vremena provode među četiri zida svojih domova. Tijekom jutra putem televizije i računala prate nastavu na daljinu, kasnije uče i nakon svega s ukućanima uz TV program ili računalne igre provode slobodno vrijeme. Za mladu osobu punu energije to jednostavno nije normalno. Nije normalno da je Park istarskih velikana u središtu Pazina prazan, bez djece, bez ljudi, bez šetača. Nije mi normalno da u parku u kojem sam u igri proveo veći dio djetinjstva nema nikoga. Znam da je ovo nenormalna situacija i zato se oko nas i događaju nenormalne stvari.

Nije normalno da učenici prate nastavu dok mama, koja nije na poslu, zbog koronavirusa kuha, tata koja nije na poslu, zbog koronavirusa farba po stanu, a mlađem je bratu ili sestri zaštekalo računalo baš sada kada mu najviše treba. Doista nije normalno učiti u ovakvom okruženju i onda nakon toga cijelo poslijepodne i večer provesti u istom okruženju.

S druge strane ekrana su učitelji koji se najprije za predavanja moraju dobro pripremiti i obrazložiti temu na način koji je puno teži i kompliciraniji nego stati pred učenike i predavati. To zahtjeva duže pripreme, ali i više kontakata s učenicima. Iako se to u javnosti ne prepoznaje, učitelji i profesori u ovakvim okolnostima rade mnogo više, uz mnogo više energije, nego kada su u školi. Isto tako, učenici na ovaj način učenja na daljinu, moraju uložiti više napora da savladaju gradivo. I nakon svega dvojim da im je do igre.

Međutim, mladi ljudi imaju potrebu za druženjem, za zabavu, a toga u ovim nenormalnim uvjetima nema. Prostori sastajanja su zatvoreni i ne preostaje im ništa osim društvenih mreža, ali svakomu može biti jasno da druženje na daljinu nije isto što i igra u parku ili na igralištu, šetnja ili druženje u kafiću. Zbog epidemije izazvane koronavirusom i zabrane kretanja mladi su pred velikim iskušenjem, kako provoditi sve obaveze koje se pred njih stavlja, a da istovremeno ostanu normalni mladi ljudi, vrckavi i zaigrani. Ova im nenormalna situacija okrutno oduzima dio mladosti, ali i potiče nepovjerenje u ljude, potiče bojazan, da ne kažem strah od drugih koji sada nisu samo prijatelji i poznanici, već i potencijalni prenositelji koronavirusa i zato ih se klone. Užasno je živjeti u ovakvom okruženju i zato svoj djeci i mladim ljudima treba čestitati na svemu što ovih dana proživljavaju uz želju da ustraju i ostanu normalni.