Plavetnilo nad Pulom, netaknuto i nevino

(Zvjezdan STRAHINJA)

Goran je informatičar i on svoj posao u doba korone bez problema obavlja od kuće. Daj mu dobru internetsku vezu i kompjuter i svaki problem riješi od bilo kud. Ali Goran je i ulični hodač. On je i šumski hodač, brdski hodač, planinski hodač, nizinski hodač - on je hodač u svakom smislu. Zato mu mjere za suzbijanje epidemije i zatočenost u zatvorenom teško padaju. Nedostaju mu dnevne pješačke rute, čak i one kratke poput spuštanja s Vidikovca u grad, koje svakom hodaču služe za održavanje kondicije, ali i kao trenutak samoizolacije za bavljenje svojim mislima - u karanteni svog uma.

Zato Goran za dnevne pauze "na poslu" skoči u kratku šetnju na Lungomare, Saccorgianu ili šumicu na Vidikovcu. Hodati se mora, a ta strana Pule puno je atraktivnija od depresivnih gradskih ulica na kojima prijete potencijalni socijalni kontakti. I tamo, na obali mora ili na rubu borove šumice, može se uživati u beskrajnom plavetnilu neba.

Nebo je veliko i čisto, nebo je ovih dana čudno. Naprosto mami to jednolično plavetnilo pa ga naš hodač i fotografira mobitelom. Nebo k'o nebo, u čemu je trik, pomislili biste. Ali nije tako, dignite pogled i sami se uvjerite što je to neobično na nebu iznad Pule. Vidite li ono čega na nebu nema?

Nema tragova aviona, ožiljaka mlaznih motora, onih linija što ih teoretičari zavjere nazivaju "chemtrailovima". Otkako je suspendiran avionski prijevoz zbog svjetske pandemije koronavirusa, nema više tih bijelih pravaca i polupravaca, na koje smo se navikli kao na neko prirodno stanje stvari. Plavetnilo je i opet kao kad smo bili djeca - netaknuto i nevino. Podignimo glavu, opteretimo vratne kralješke i uživajmo, jer tko zna koliko će ta ljepota i pandemija potrajati. Hvala virusu, da mu vrag mater…