Petarde i stari tovari

(Arhiva)

Odbrojavanje 3, 2, 1 i - počinje rat. Treći, četvrti svjetski rat, petarde ne staju, treba uplašiti sve živo i mrtvo, takva buka probudila bi i faraone iz njihovih grobnica. U pojedinim pulskim kvartovima toliko se treslo da se činilo da će se kuće srušiti, ili barem da će se koja kristalna vaza pretvoriti u krhotine. Zanimljivo bi bilo vidjeti i zdravstveno stanje starijih i bolesnih ljudi nakon tolike tutnjave, pravog pravcatog rata.

Uvijek se spominju kućni ljubimci kao žrtve novogodišnjih besmislenih pucnjava, šteta što nema nekih statistika koliko ljubimaca pobjegne pa ih uzročno-posljedično pregazi auto u tom ludilu i na cestama. Ali, prije četveronožnih ljubimaca trebalo bi voditi računa o starijim i bolesnim ljudima, o svima onima kojima to smeta.

Ok, Nova godina je samo jednom godišnje, ispred nas je novih 365 dana, štoviše 366 u prestupnoj nam godini, i treba se veseliti. Radost i veselje itekako su potrebni jer treba nekad pobjeći od surove i učmale svakodnevice, krize, bijede i svih negativnih prefiksa, da ne znamo što donosi sutra, da nas može strefiti infarkt, inzult, prometna, bankrot, otkaz, razvod, štogod i komegod i - da - treba živjeti punim plućima. Ali, ipak, malo granice!

Po cijelom kvartu danima bacaju petarde, iako najpoznatija društvena mreža "vrišti" porukama "petarde su za retarde". I prije samog dočeka, vraćaš se navečer kući s posla i niti na 50 metara netko baci petardu. Misliš mulac iz susjedstva. Ima i toga, ali i onih nešto starijih. I stariji tovari (bez uvrede za ove plemenite životinje) dali su si oduška. O tempora, o mores!