Opljačkana Zonka

(Borka PETROVIĆ)

Prije dva desetljeća zgrade u uvali Zonchi ili Uvali Žunec, koja je bila pod paskom Hrvatske vojske, bile su u savršenom stanju. S krovom, prozorima, strujom… Kada se vojska iz njih iselila, netko se drugi odmah mogao useliti. Ali nije…

Prostor je još jedno vrijeme čuvala vojska, dok nije otišao i zadnji vojnik. Onda je ulaz čuvala rampa, no u kratko je vrijeme rasturena. I pljačkanje je moglo započeti - najprije je počupana stolarija, pa parket, potom su stradali oluci, krov, crjepovi… Zatim su iz zidova iščupani kablovi. Ostao je samo kamen. Vrijedan kamen.

Odvezene su prvo kamene erte. Nije to bio tako lagan posao - trebalo je doći u ekipi, s teškom mehanizacijom, odvesti plijen kamionima ili barem kombijima. Kada njih više nije bilo, na red su došle kamene stepenice - škalini su nestajali kao kula od karata.

Nakon brojnih devastacija i godina pljačkanja, ova je uvala i dalje na meti lopova, valjda dok joj samo srce na iščupaju. U zadnje vrijeme kamenje se odnosi s obalnog zida koji dijeli put do morske obale. Puteljak stoga rapidno propada i već postoje dijelovi uz obalu uz koje je teško proći automobilom. Naravno, nitko ništa ne zna niti je vidio, mada je lučica prepuštena ribarima i njihovim ribaricama. Kamenje nestaje preko noći, baš kao i periske iz vode.

Preostali krovovi na zgradama dalje od ulaza nedavno su se urušili, a njihova unutrašnjost postala mjesta u koje se gomila svakojaki otpad. Tek tu i tamo koja žuta tabla popularnog Žuće upozorava na ekološke hulje. Kao da će to nekome pomoći? Nema nama pomoći!