Od naoružanja do kolača

Ilustracija (EPA)

Budući da je Pula osebujan grad, multikulturalan, bogate povijesti i kulturne baštine, shodno tome i njezini su žitelji nerijetko osebujni. I gradske priče su često obavijene velom tajanstvenosti i to ne samo one o bogatoj povijesti, velikim ljubavima, razaranjima i građevinama. Tu su i one normalne, "obične" gradske priče, kada od muhe nerijetko nastane slon.

Vjerojatno je tu prisutna i višestrukost ljudske ličnosti, kako je to nazvao poznati talijanski dramaturg i književnik Luigi Pirandello, kada se ljudskim pričama nadjene novo ruho, posve drukčije od primarnog, i to prvenstveno po onome "čula sam od kunjade jednog prijatelja kome je susjeda zrmana prve žene onog tamo, da je njegov bivši zet napravio to i to". Možda takvih priča ima svugdje, ali u Puli ih nikada nije nedostajalo i to ne samo kada su u pitanju osobne štorije s više ili manje pozitivnim ili negativnim protagonistima i kontekstima, već i za brojne druge teme.

Dovoljno je voziti se autobusom, ujutro, na nekoj od (pri)gradskih relacija i priča neće nedostajati. Čut ćete tako priče o visokim računima za režije, političarima koji ili su pravi ili ne valjaju, receptima, dijetama i djeci, povišenom krvnom tlaku, listama čekanja na pregled kod doktora, 50 nijansi spašavanja Uljanika, nesuđenim F16 barak avionima te o svim potezima nogometnog izbornika Zlatka Dalića i, posebice među muškom populacijom, o rezultatima od Primere pa sve do Serie A.

Vozeći se jednoga jutra, u svom filmu, mislima uronjena u svoje probleme i dileme, miljama daleko od svih autobusnih razgovora, s pola uha načujem priču o tome je li bolje naoružana Amerika ili Rusija te što se sve može dogoditi radi tih naoružanja - s jedne i druge strane. Trgnuvši se, prva mi je misao bila jesam li prespavala nešto i sada gledam neki politički magazin, što se to dogodilo? Kad ono, dvije penzićke upravo zaključuju svjetsku politiku - "ah, ki će ga znati ki ima više bomba" i glatko prelaze na puno slađe teme - na kolače i neke fine recepte.