Od Herkula do podruma

Ilustracija (Neven LAZAREVIĆ)

I opet udes na križanju Stankovićeve i Zadarske. U petak su se sudarili auti talijanskih i riječkih registarskih oznaka pa je lako zaključiti da su nepoznavanje uskih gradskih ulica i nepreglednih raskrižja te prstohvat nepažnje kumovali sudaru. Četiri križanja Stankovićeve, Zadarske, Rakovčeve i Zagrebačke najozloglašenija su u centru grada, a nakon što su osuvremenjeni semafori na raskrižjima Stankovićeve i Rakovčeve sa Zagrebačkom, za očekivati je da se negativna statistika pojača duž Zadarske.

A i ta Zadarska, bogami, ima puno križanja. Počinje od Istarske na Korzu, završava kod Medicinske škole na raskrižju s Ulicom Rižanske skupštine. Duž svojih gotovo 600 metara od zapada prema istoku Zadarska ulica presijeca Dobrichevu, Epulonovu, Teslinu, Rakovčevu, Stankovićevu, Kumičićevu i Nobileovu. Prosječan Puležan teško će na brzinu sažeti u glavi koje su to ulice, a kamoli još i znati koji su svi ti ljudi.

Zanimljivo je pak da se Zadarska u razdoblju Kraljevine Italije, od 1918. zvala Via Inghilterra, odnosno Engleska ulica! Zvuči čudno, ali tako je - ne zaboravimo da su Talijani u Prvom svjetskom ratu bili saveznici Englezima da bi se s vremenom politički udaljili. Tako se i Zadarska od 1930. vodi kao Via Adua, a od 1938. kao Via Luigi Amedeo, po vojvodi od Abruzzija iz kraljevske kuće Savoja, planinaru i istraživaču te talijanskom admiralu skroz plave krvi.

Nije Zadarska ni za Austrije nosila ime nekog bezveznjaka - zvala se Via Ercole (vjerojatno po Herkulovim vratima). Tek nakon Drugog svjetskog rata ulica dobiva ime po gradovima - u doba Jugoslavije zvala se Ljubljanska (s juga joj se nalazila Zagrebačka, sa sjevera Beogradska), a od 1990-ih konačno postaje i Zadarska.

Rijetki će znati zašto je ime dobila baš po Zadru. To što će neki ljubitelji dobre kapljice sugerirati da se na početku ulice nalazio legendarni Zadarski podrum, ne možemo uzeti kao pouzdan odgovor.