Od Giardina do Sisplaca

Giardini (N. LAZAREVIĆ)

Jedna od pulskih lokacija koja se u razgovoru, odnosno u svakodnevnom spominjanju gotovo uvijek naziva jednako su Giardini. Iako godinama nisu službeno nosili taj naziv, svi su ga u svakodnevnom govoru upravo tako nazivali. U literaturi nalazimo podatak da se radi o toponimu novijega porijekla, koji se javlja početkom 20. stoljeća, kada je oblikovan trg, odnosno taj dio koji čini Giardine i zasađen ladonjama. Nekada je tu bila i zelena tržnica, sve dok nije izgrađena tržnica na lokaciji gdje se nalazi i danas, na Narodnom trgu.

Kroz povijest su Giardini nosili razne službene nazive, od Largo Guglielmo Oberdan, Piazza Gian Rinaldo Carli, Piazza Giardini, Circonvallazione, kao i nekada davno Piazza della legna. Od kraja Drugog svjetskog rata pa sve do ranih devedesetih naziv za tu lokaciju bio je najprije Trg Bratstva-Jedinstva, a potom Trg Bratstva i Jedinstva (upravo tako pisan, sve velikim slovima). No, niti tada nitko nije govorio "naći ćemo se na Trgu bratstva i jedinstva", već su se svi nalazili "na Giardinima", eventualno "na korzu", tako da je taj naziv u uporabi generacijama i generacijama.

Odlazeći iz uže gradske jezgre prema periferiji, nailazimo na Sisplac. Svojedobno je na jednom predavanju poznati pulski arhitekt Attilio Krizmanić kazao da se tu nalazila streljana austrougarske vojske, čiji su ostaci prilično dugo bili vidljivi. Nailazimo i na podatak da se prva streljana u Puli nalazila gotovo na istoj lokaciji, ali malo više prema Valkanama. Sam toponim Sisplac referira se na riječ "schiessplatz" što bi bila streljana.

Do početka devedesetih to se područje zvalo Ulica Jože Šurana, a kuće u donjem dijelu naselja imale su adresu Gortanova Uvala. Potom je Gortanova Uvala postala Gortanova Ulica, a Šuranova ulica - Sisplac. Nekada, još ranije, to je područje imalo naziv Lera, ali i Bersaglio.