(Obo)strana ljubav

Kip Jamesa Joycea u pulskom kafiću Uliks (Snimio Manuel Angelini)

Neki koji nisu baš pretjerano voljeli Pulu "prisvojeni" su kao pravi Puležani, drugi koji su voljeli Pulu, nisu za života imali satisfakciju da budu prihvaćeni, a neki tek sada doživljavaju "renesansu", odnosno bivaju prihvaćeni.

James Joyce, poznato je, nije volio pretjerano Pulu. A možda i je, ali je imao takav karakter da nije to pokazivao i ostali su sačuvani samo zapisi koji pokazuju njegov svojevrsni animozitet prema Puli, odnosno da mu naš grad nije toliko "ležao". Možda je samo "brundao", ali u duši nije tako mislio.

A ipak, svake se godine već neko vrijeme ovdje održava Bloomsday njemu u čast. I od prošle godine na Brijunima postoji spomen-soba njemu posvećena, iako je tu boravio vrlo kratko. No, svaka pa i najmanja poveznica poznatih osoba s nekim gradom može biti dobra priča, marketinška, promidžbena, turistička.

Spisateljica Tatjana Arambašin Slišković je prije 25 godina objavila knjigu "Koliki su te voljeli moja Pulo"!, gdje je pisala o znamenitim ličnostima koje su boravile u gradu, navodeći pritom pojedine crtice iz njihova života. Spominje i Joycea, ali na "ljepši" način prikazuje njegov odnos prema Puli. Književnik Antun Milovan je u jednom kritičkom prikazu ove knjige istaknuo: "Posebno je dirljivo nastojanje Tatjane Arambašin Slišković da razumije i opravda velikoga irskog pisca Jamesa Joycea, kojega je u Pulu dovela potraga za poslom i koji ovaj grad nikad nije zavolio i niti se mogao u njemu skrasiti". Eh, ljubavi su uvijek teške.

Tatjana Arambašin nije rodom bila Puljanka, ali višedesetljetnim životom i djelovanjem u tritisućljetnom gradu, kao i proučavanjem njegove povijesti i protagonista, bila je i više nego prava Puljanka, Puljanka par excellance.

Skladatelj Antonio Smareglia rodom je bio Puljanin, a kroz godine nije to uvijek bila laka obostrana ljubav i tek sada, zahvaljujući trudu pojedinaca, doživljava revalorizaciju.

Ljubavi su često teške. Pogotovo ako nisu obostrane.