Oblačan dan i turisti u gradu

(Milivoj MIJOŠEK)

Običan oblačan dan konačno je privukao turiste u grad. Čovjek bi pomislio da su se spustili s Verudele, Stoje, izmilili iz svih tih silnih privatnih apartmana. Prekjučer si ih mogao izbrojati na prste jedne ruke, a samo dan poslije grad je neobično živnuo. Došli su, kao i za svakog prethodnog oblačnog dana, iz cijele Istre.

Nije, doduše, nastao krkljanac kroz koji biste se, kao prethodnih godina, morali probijati laktarenjem i sudaranjem s mekanim oznojenim tijelima.

Puhao je vjetar, ljeto nije izgledalo kao ljeto, a Prvomajska je i dalje bila prozračna i prohodna, tek uz pokoju manju grupu koja je bauljala u potrazi za rimskim spomenicima. Turisti bi onda naišli na Forum i ondje odlučili popiti pivo, s ekskluzivnim pogledom na Augustov hram. Kojeg Puljani više i ne primjećuju. Sve ih više podsjeća na hrpu kamenja.

Turisti se od domaćih, osim po fizionomiji, razlikuju po tome što hodaju u grupi, dok im se sladoled topi među prstima. U rukama drže kartu grada i sa zanimanjem razgledaju znamenitosti. Uživaju u pogledu na hram. Izgledaju bezbrižno, kao da ih virus ne mori. Pijuckaju piće rashlađeno kockicama leda, ležerno zavaljeni na stolcima ugostiteljskih terasa. Pored njih mrtvi-hladni prolaze Puležani, svatko nekim svojim poslom. Prolaze Forumom a da i ne podignu glavu prema Augustovom hramu. Njih zanimaju aktualnije teme, korona i dvocifren rast na burzi rada.