Novo novo

Ništa više nije kao prije i tko zna kada će i hoće li biti kao prije. Novo staro, staro novo, novo novo, prvo poluvrijeme, prvi val, predah - ah, te pauze su najgore, u iščekivanju drugog vala, jeseni, zime. Ne iščekuje se sada bablje ljeto, boje jeseni, dunje, kesteni, berba - sada se čekaju samo - valovi.

Godišnja doba nisu više što su nekoć bila, sve je drukčije, a i mi smo drukčiji jer su nas životne okolnosti navele da promijenimo prioritete i da živimo iz dana u dan. Nema dugoročnih planiranja. Kao što se sve promijenilo zbog globalnih razloga, tako su se promijenili i mikrokozmosi te makrokozmosi naše svakodnevice.

Preksinoć je trebao biti vatromet. Naravno, neki su sretni što ga nema zbog ptica, zbog kućnih ljubimaca koji se toga jako boje, drugi tuguju jer je to dio pulskog urbanog tkiva, nešto nerazdjeljivo od tritisućljetnoga grada, i tako već godinama. Ta subota sredinom srpnja je posebna, masa ljudi ide prema Areni, mnogi traže najbolju poziciju izvan Arene s koje se najbolje vidi vatromet, onda šetnja gradom, sladoled, crtani za najmlađe na Portarati, "face" oko crvenog tepiha i tjedan dana u znaku sedme umjetnosti.

Ove godine bit će to na jesen, dakako ako epidemiološka situacija bude povoljna. I dotle svatko grabi svoj komadić sreće - kako zna i umije. Vedri ljudi koji su postali depresivniji, depresivni koji su otkrili sada sve čari života - mozaici života i (su)života s gradom stalno se mijenjaju i nadopunjuju - slijedeći epidemiološku situaciju koja uzročno-posljedično utječe na um, tijelo, srce i - proračun. I čekaju se bolji dani. Drugo poluvrijeme, koje je u mnogim sportovima odlučujuće. Možda i produžeci.