Nisam kužan!

(Neven LAZAREVIĆ)

Vrijede li i dalje mjere socijalne distance ili ne vrijede više? Pitanje je koje mnogima prođe kroz glavu dok čekaju u redu na nekoj od blagajni. To je pitanje uputio jedan naš čitatelj i meni, želeći znati je li možda nešto propustio i zašto mu drugi pušu za vratom.

- Ne mogu vjerovati, čovjek se lijepi za mene u redu, kašljucka, a nema ni maske ni ičega. Kada sam ga zamolio da se malo odmakne još me i napao, vikao na mene da nije on kužan. Pa šta ja znam je li je ili nije, i odakle je došao, zabrinut je naš sugovornik koji spada u ugroženu kategoriju kada je koronavirus u pitanju.

I doista, iako su mnoge od mjera ukinute, a neke ublažene, ona o fizičkoj distanci i dalje je na snazi, međutim, malo je se tko više drži. Nema redara da kontroliraju kao nekada pa je stvar prepuštena stihiji; jedni se čuvaju, i sebe i druge, drugi se ponašaju kao da virusa nikada ni nije bilo. Slično kao u dućanima, i u kafićima su se distance vrlo brzo izgubile, a stolice nagurale jedna na drugu. Nisu krivi (samo) neki vlasnici već ljudi koji se, eto, žele napokon družiti.

Osim kupcima i mušterijama, ovakvo nonšalantno ponašanje nije pretjerano drago ni samim trgovcima koji u svoje poslovne prostora primaju ljude "sa svih strana svijeta", bez zaštitnih maski.

- Nekako smo brzo zaboravili na nešto što je bilo tu prije samo mjesec dana, opustili smo se skroz. Drago mi je radi toga, ali moram priznati da i dalje malo zastanem kada mi u trgovinu uđu kupci koji pričaju talijanski. Iz neke od pora izbije strah, bez da o tome uopće razmišljam, veli nam jedna prodavačica pitajući jesmo li na mjere možda ipak zaboravili prebrzo.