Nije šoferima lako

(Milivoj MIJOŠEK)

Na điru, u uskoj uličici, auto parkiran na pola ceste. Guzica mu viri van i vozač Pulaprometa ne uspijeva se provući. Neko vrijeme trubi, ali vozača nema. Stoga moli jednog od putnika da izađe i gleda dok ide u rikverc, kako bi probao drugačije smotati autobus i proći zavoj. Dok mu putnik daje upute, iz uličice u koju treba skrenuti (jednako uske) u susret mu dolazi - kamion.

- A da, sada samo još fali da avion sleti posred ceste, dobacuju u čudu mladi putnici u autobusu, gledajući zavrzlamu na cesti dok stariji komentiraju kako "nije škoda ako ga zakači, jer ki ga je vrag naučija tako puštati veturu". Zajedničkim naporima, kamion mic ovamo, bus mic tamo, i šofer se na kraju uspijeva provući pored parkiranog auta i nastaviti regularnu vožnju gradskom linijom.

Ovakve situacije vozačima autobusa nisu strane. Svakodnevno se bore s nepropisno parkiranim automobilima, mimoilaze u uskim uličicama, po kojima jedva da i veći auto prođe, s kamionima, cisternama i drugim autobusima. Zaobilaze korune i graje, a borbu vode i s pješacima koji vrludaju cestama kao da su sami na svijetu.

Nije im lako zimi, ali najgore je ljeti, kada su gužve po cestama nesnosne, a vrijeme uobičajenih vožnji kišni oblaci znatno produljuju. Nije im lako ni sada, početkom škole kada moraju paziti na svakog pospanog školarca. U tome im ne pomažu ni često nervozni putnici koji uvijek negdje žure, a kojima smeta svašta - svaka minuta kašnjenja, klima koja radi previše, klima koja radi premalo. No, vjerojatno je najveći biser bila putnica koja je prvo glasno njurgala pa onda protestno odmaširala do vozača da bi zatražila da stiša glazbu - jer joj pjesma nije po volji!?