Neponovljiva lakoća filmova

Pula i sedma umjetnost očito se vole, oduvijek, o čemu svjedoči bogata kinematografska povijest tritisućljetnoga grada. Brojna kina koja su tu djelovala kroz godine, festival, Arena, vatromet, a sada već danima unaprijed rasprodane projekcije filmova, klasika, na terasi Zajednice Talijana. Klasici su uvijek "in", ako samo pomislimo koliko kino-dvorana diljem svijeta stalno prikazuje klasike, svakodnevno.

Pošto nije bilo Arene u uobičajenom terminu, sigurno je hvalevrijedna inicijativa prikazivanja filmova na drugoj lokaciji, vanjskoj. Mnoge je dakako razveselila vijest da će se filmski festival ipak održati krajem kolovoza - početkom rujna. Ako posluže lijepo vrijeme i epidemiološka situacija - svi sretni, filmaši, organizatori i publika, kada će i puno kraće ljetne noći, možda i svježije, biti kulisa za pogledati najnovije naslove iz domaće kino-produkcije. Za kraj jednog sasvim posebnog i drukčijeg pulskog ljeta, iako je ovo ljeto bilo specifično svugdje.

Ljeto kada se i domaći sve više vraćaju plažama, druženjima u šumicama pored mora, nastojeći što više iskoristiti svježi zrak i zaboraviti "ostanidoma" razdoblje.

Događanja je svugdje manje, a uz mjerenje temperature i dezinfekciju, kao "poli mediga", nastoji se čim više umanjiti rizik od onog nesretnog zla koje vreba svugdje okolo. No, ljudi su željni događanja, čak i oni koji prije nisu pohodili takva zbivanja. Kolovoz bez punkera po gradu, bez bajkera, bez opernih arija iz Arene, mnoštva festivala i događanja na svakom usponu, u svakoj crkvici nije zasigurno tipičan, ali tako je svugdje na svijetu. Možda je jedino Alfu s planeta Melmac bolje.

A za 26 dana počinje festival. Tišina, snima se. Eh, neponovljive li lakoće filmova.