Nema više ni selfija

Ilustracija (Pixabay.com)

Imamo maskicu? Nemamo maskicu. Kako ćemo se družiti? Na pristojnoj udaljenosti jer smo onda bezopasni, ne možemo jedno drugo zaraziti koronom, zaključilo je omanje društvo spremajući se za nedjeljnu šetnju. I krenuli njih četvoro u šetnju, hodali ne na pristojnoj, nego na sigurnoj udaljenosti, onako kao da su posvađani, a zapravo jedva dočekali da se vide. Došli do bivše klaonice, plaže na Zelenici. Dan, zapravo opušteno nedjeljno popodne bilo je jedno od onih idiličnih. Prizor kao s turističkih prospekata na turističkom sajmu u Muenchenu koji je, naravno, ove godine otkazan zbog, znate već - korone.

Sunce ne pretoplo, burica taman da se ne zasjedneš. Sunce te miluje izvana, bura osvježava. Raspoloženje na maksimumu. Posebice nakon što se zbog ekstremne korona-situacije nisu vidjeli danima. Pričaju dogodovštine, teorije zavjere, raspravljaju o vremenima u kojima je stvarnost luđa od bilo koje fikcije. Smiju se na nestašicu kvasca u trgovinama. I u jednom trenutku, između nekoliko dobrih pošalica, jedna u društvu kaže: "Ma, ajmo napraviti selfie. Toliko nam je dobro u ovom trenutku. Tko zna kada će se, kako stvari stoje, ovo ponoviti".

I tada shvate da nema selfija. Jer se druženje, odnosno razgovor odvijao na udaljenosti od jedan metar! Svatko, znači njih četvoro na metar su stajali udaljeni na zidiću jedan od drugoga da se ne bi doveli u opasnost od zaraze. Strah ih je pitati nekoga da ih sve izdaleka fotka jer treba biti jako udaljen da ih sve uhvati - zauzeli su pola zida, pet metara. Ali nije stvar u daljini, nego tko će uzeti tuđi mobitel u ruke jer nikada ne znaš s kim se dotični rukovao, što je dirao. Ni on ništa ne zna o tebi i tvom mobitelu.

Ništa od selfija! A i šta će nam kad i 'vako i 'nako moraš biti sam ili u osami. Korona style.