Nema više gužve u tri

Ilustracija (Snimio Neven Lazarević)

- Nađemo se u gradu u pol tri, ili tri i pol, četiri? Da izbjegnemo gužvu, predložio mi je nekidan jedan sugovornik.

- Koju gužvu, pitam začuđeno?

- Pa prometnu, gužvu u tri sata, uzvraća mi kao da ne shvaća moje čuđenje.

Pa dobro, nisam vozač i svugdje idem pješke ili me vozi Škatarova kurjera, ali i tako vidim da gužve u tri više nema. Nije za to kriva korona, niti koruna. Nema više radnika Uljanika kojima je u tri sata tulila sirena i koji su tada u velikom broju izlazili iz brodogradilišta pa pješice, automobilima ili motorima i biciklima kretali svojim kućama u svim smjerovima, stvarajući prometnu gužvu.

No, nema više ni života u centru grada, nekadašnje robne kuće, poduzeća poput Arena trikotaže u kojima je radio veći broj ljudi. Sve je nekako napušteno i pusto, a epidemija i zima samo su to naglasili.

Malo tko ima potrebu doći ili odlaziti iz grada pa zato prometnih gužvi doista nema, niti u tri, niti prije ili poslije toga. Barem ne onakvih kakvih se stariji sugrađani sjećaju - zakrčenog bulevara, rijeke pješaka duž Prvomajske, Rive…

Nije ni čudo da se parking u poslijepodnevnim satima prestao naplaćivati. Nema za koga, veći bi trošak bili radnici koji parkirališta obilaze nego zarada. Preostali zakupci u središtu grada upozoravaju "Mi smo novi Uljanik". Lijepa naša Pula čeka neka bolja vremena i prve turiste koji će, u kombinaciji s kišom, grad ipak zakrčiti. Kratkotrajno, doduše.