Nema ljubavi u doba korone

Pula grad multikulturalnosti, višejezičnosti, gdje "koegzistiraju" jezici i dijalekti, od hrvatskog, talijanskog, čakavice do istrovenetskog. Gotovo da ne postoji dan a da ne dobijemo neki dopis, dvojezični, iz neke ustanove u gradu Puli-Poli, a koliko se tek govori o promicanju čakavice, istrovenetskog, o važnosti očuvanja dijalekata.

U Puli se svake godine održava i festival multikulturalnosti, gdje se ponosno predstavljaju sve ovdje postojeće manjine sa svojim folklorom, bogatim programima, a kakva tek bude eno-gastro ponuda, gdje svi jedva čekaju isprobati nešto od tih finih delicija i specijaliteta.

I sve se to odjednom mijenja. Došao nepozvan gost iz dalekog tuđeg svijeta i promijenio stopu tolerancije, multi-kulti i još jednom, po enti put pokazao da je strah vrag.

Kada se gospođa iz Italije, koja živi u Puli godinama i koja nije dugi niz mjeseci bila u domovini, a još se jako slabo služi hrvatskim jezikom, uputila do pekarnice, kaže da je doživjela jako loš tretman. A svi su do sada uvijek bili ljubazni. Ne, gospođa nije bila nepristojna, niti išta slično. Jedini njezin grijeh bio je što je govorila talijanski. A znamo što se zbiva preko granice.

Istina, kako su djelatnici pekare i njihovi kupci, Puležani, mogli znati tko je i odakle je gospođa, pa nikome ne piše na čelu odakle je i koliko je vremena tu. A priča se da su brojni Talijani u zadnjim trenucima, prije svih blokada napustili domovinu i ovdje pronašli privremeno utočište. Apartmani tako i tako zjape prazni, za neke je u šoldima sve, a čaršija priča da takvih slučajeva nije malo.

I onda ispašta tko ispašta, nema više multi-kulti. Nema ljubavi u doba korone.