Nakon svega ostaje Arena

(Zvjezdan STRAHINJA)

"Što je to pred Arenom? Da nije koncert Marka Perkovića Thompsona?", stigla je jučer pred kišu poruka od Puležana koji živi u okolici amfiteatra.

"Ma znam da nije Thompson, ali nisam odavno vidio ovoliko ljudi pred Arenom", nadopunio je poruku i zaintrigirao me. I stvarno, pred našim antičkim ponosom red turista koji se proteže sve do zadnjih zgrada u Istarskoj ulici.

Turisti su jučer zbog lošeg vremena navalili u grad, a kada grad i obiđu, mnogi se vraćaju pred velebnu Arenu. Dodajmo masi i epidemiološke mjere, zbog kojih se vjerojatno sporije ulazi u antički amfiteatar nego inače, i eto slike zbog koje Arheološki muzej Istre može zadovoljno protrljati ruke. I to je zapravo prava istina: Arena, koju Puležani prihvaćaju zdravo za gotovo, i dalje je najjači adut grada pa i čitavog Poluotoka. Kada zbog kiše turisti pobjegnu s plaža, a zbog epidemije izostanu veliki kulturni i zabavni ljetni spektakli, ostaje ono što su nam Rimljani ostavili u nasljeđe.

Mnogi su poznati kroz stoljeća posjećivali Pulu i nije im ostala u lijepom sjećanju. Mišljenje Jamesa Joycea o našem gradu poznato je, ali manje je znano da je i graditelj pulskog Kaštela Antoine de Ville često izbivao iz tada kužnog grada, što su mu i zamjerile mletačke vlasti, a nije riječi birao ni kada je trebalo opisati žitelje Puljštine. Pa ipak, osim barokne tvrđave, ostavio nam je i prekrasnu kartu grada s istaknutim antičkim spomenicima. Zbog Arene su se u gradu zadržavali Cassas, Allason, Clerisseau… Ne bi se ni pustolov, svećenik, glazbenik, špijun, vojnik, kockar i ljubavnik Casanova sjetio Pule da u njoj nije vidio Arenu.

"Još prije noći tartana pristade u pulskoj luci koju zovu Veruda, i mi se iskrcasmo. Počesmo se uspinjati nekim putem i nakon četvrt sata uđosmo u grad. Proveo sam dva sata u razgledavanju rimskih starina, jer taj je grad bio nekad jedno od središta carstva, no od sve nekadašnje veličine vidio sam samo jednu ruševnu Arenu. Onda se vratismo u Verudu, razapesmo jedra i sutradan se nađosmo u Anconi", napisao je Giacomo u svojim memoarima.