Mutna posla

Ilustracija (Pixabay)

Voda za piće mora biti bistra, bez mirisa i okusa. Tako nekako piše u pravilniku o vodi iz špine koja se, službeno, još uvijek smatra zdravstveno ispravnom, pa se može koristiti za piće, kuhanje, tuširanje i tako dalje.

Na stranu to što katkad naizgled zdrava voda, bistra, bez mirisa i okusa, može biti nezdrava jer je preopterećena teškim metalima i drugim nezdravim tvarima. A nekad ima i intenzivan okus po kloru.

Ali kad iz špine procuri mutna voda i to mokraćasto-crvenkasta, onda ne treba posegnuti za pravilnikom da bi se doznalo da ta voda za piće nije. A nije ni za umivanje ni kuhanje.

Takva je voda jučer satima curila iz špina na Monte Zaru, a vjerojatno i u drugim dijelovima grada. I baš u zao čas, kad su domaćini krenuli pripremati ručak, povrtnu juhicu u kojoj nikako nije pasala mutna voda. Mutan ručak možda i ne bi sjeo loše na kvalitetan želudac koji voli eksperimentirati.

Iz Vodovoda nisu rekli gdje da građani, o trošku vodoopskrbljivača, nabave bistru vodu. Nisu ih, doduše, uputili ni u dućan po flaširanu vodu, gdje su Puležani za nekoliko litara iskeširali više od deset kuna.

I sad, ukoliko se nisu preračunali, računaju da im Vodovod za taj zamućeni dio umanji ionako previsok račun za vodu. Mutna voda, čist račun.