Molim?! Moli se u crkvi!

U početku bijaše riječ. Bog odvoji svjetlo od tame, kopno od mora. Stvori cijeli svijet. Od zemljanog praha stvori on Adama, udahne mu život. Na šesti dan stvaranja on ga stvori, na sliku svoju. U Edenski vrt ga smjesti, rajski život mu omogući. No, zaboravi Sveznajući da će Adamu nedostajati društvo. Stoga stvori on i Evu. Od Adamovog rebra ju stvori. Grešku on počini. Robu s greškom, dakle, on stvori.

Evu je, skratimo sad priču, prevarila zmija. Nasamarila ju je svjetski. Nagovorila ju je da pojede jabuku s jedinog stabla s kojeg nije smjela. A Eva se, grešnica kakva je, drznula to isto učiniti Adamu. I stvore i njih dvoje nešto. Istočni, iskonski grijeh. Bogu je, napomenimo samo, u međuvremenu sinula briljantna ideja. Prokleo je neposlušnu Evu i sve žene. U mukama će rađati, svaki mjesec krvariti, s mužem će se učestalo svađati.

Od početka stvaranja do danas grješne i lakomislene Eve lutaju svijetom. Ima ih, izgleda, i u Puli. Čak su ih dovde dovele epohalne migracije započete prognanstvom iz Edenskog vrta. Najčešće ih se može susresti ispred bolnice. Treba samo širom otvoriti oči. Ili imati puno slobodnog vremena. Toliko vremena da možete satima, svaki dan, sjediti ispred te zdravstvene ustanove i – moliti. Moliti za sve Eve. Za tuđi grijeh, tuđi grijeh, tuđi preveliki grijeh. Grijeh pobačaja.

Pulski molitelji i moliteljice, doduše, fizički ne smetaju, ne natežu za rukav. Samo stvaraju nelagodu. Miroljubivo oni bdiju nad Evama. Usput povremeno i heklaju. Na dobro vidljivom mjestu, uz samu cestu. I ne bdiju samo nad Evama čije životne priče, usput budi rečeno, ne znaju. No, Bogu hvala (kome drugome), naše društvo je demokratsko. To je, reći će mnogi, njihovo pravo. Njihov je odabir, slobodna volja da se Očenašima i Zdravomarijama bore protiv zla. Njihov plemeniti motiv ne bi, vrlo vjerojatno, bio ništa manje human i uzvišen da to rade kod kuće ili u crkvi. Nije za vraga (koga drugog) ona stara: "Molim!?Moli se u crkvi!"