PIŠE BORKA PETROVIĆ

Gradska štorija: PRAONICA K'O KINEZA

Ilustracija (N. LAZAREVIĆ)

Ilustracija (N. LAZAREVIĆ)


Da ste nešto kupili u tim jeftinim dućanima, ukućani su znali već s vrata. Miris plastike nepogrešiv je. Zaudara. Pa ipak, malo tko je mogao odoljeti jeftinim igračkama, tričarijama, šlapama i cipelama koje su se raspadale nakon prve kiše. Tih trgovina više gotovo i nema, iako su prije desetak godina nicali posvuda. U svakome kvartu, na svakome ćošku. Posebno su ih voljeli penzići koji su ih zvali "čina šopovima"! Ostali su malobrojni; oni s najboljom plastikom. Gdje su nestali Kinezi? Otišli u neke bolje krajeve? Čak i zadnji "china shopovi" promijenili su nazive i nemaju više crvene lanterne na ulazu. Ionako je sve iz Kine, rekli bi mnogi i ne bi puno pogriješili. Prodaje se isto, samo ne tako glasno.

Jedno su se vrijeme po Puli otvarale i poslovnice za otkup zlata. Bio je to pravi bum. Pošto su prodali i zadnje zlatno prstenje od baka i prabaka, Puljani, očito, nemaju što više prodati. Sada u poslovnicama možete kupiti zlatnike, kao polog za štednju. No, to kupuju već neki "drugi" Puljani. Većina ih za zlatnike nema pa su i mnoge od ovih trgovinica digle sidro i krenule dalje, u neke zlatom bogatije krajeve.

Najnoviji su trend butižini koji rade 0-24 i iako se reklamiraju da prodaju "sve i svašta", zapravo im je glavna prodaja alkohola i cigareta, u nuždi, pred izlazak. Maloljetnicima, kako čujemo, znaju progledati kroz prste i zato su trenutno omiljeni i u našem gradu. Otvaraju se i praonice - peru, suše rublje, sve što poželite. Nešto manje nama, a više ljeti turistima, odnosno iznajmljivačima. I njih sada ima k'o Kineza pa smo gotovo na istom.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter