PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast

Ilustracija (Arhiva)

Ilustracija (Arhiva)


Danas sve mora biti na nivou. Pa i oglas za posao. Fancy. Nekad su poslodavci, ukoliko bi tražili vodoinstalatera ili mehaničara, to lijepo naznačili u oglasu. Bila je navedena satnica, mjesto rada i plaća. Danas više za plaću ne smiješ pitati. Nepristojno je. Odmah će pomisliti da si neradnik. Pristojno je raditi.

Zanimljivi su oglasi turističkih firmi. Sve pršti od uzvišenih izraza: dinamično, vrhunsko, izvrsnost, prestiž, top, nezaboravno. Strah me od te sile vrhunaravnih riječi. Neki dan u novinama čitam takav jedan oglas. Želite biti dio tima koji će pružati nezaboravne doživljaje gostima, uz uvjete za rad najviše kategorije, a uz to ćete stalno napredovati? Traže se ambiciozni ljudi. Odmah vadim diplomu, VSS, turizam. Pitam se hoće li to biti dovoljno? Možda traže pravnike, doktore znanosti? Vjerojatno ćemo morati osmišljavati poslovnu strategiju, kreirati nove doživljaje, pitat će nas na koji način kanimo povećati prihod tvrtke. Preznojavam se dok zamišljam intervju s poslodavcem. Već vidim konkurenciju, nadobudnog hipstera kako me, ovako sredovječnu i izmoždenu, melje power-point prezentacijom. Funky business.

- Pa to ti je oglas za sobarice, šokira me prijatelj, gospodin M. Mlađi referent. Već dvadeset godina.

- Stvarno, pa uopće nisam skužila. Kako si tako pametan?, još uvijek ne vjerujem ušima. I očima, dok gledam ponudu radnih mjesta na web stranicama firme.

- Eee, da nisam tako pametan, ne bih ovako napredovao. Kao strikan, škovacin Jozo iz "Velog mista". Samo još da pomete kartušinu. Da se šjor načelnik ne najidi.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter