Melem za bipolarnu Pulu

(Dejan ŠTIFANIĆ)

"Meni je uvijek draga Pula, jedino me to može natjerati da izađem iz kuće", rekla je jedna književnica o pulskom Sajmu knjige. I nije jedina. Isti osjećaj imaju i Puljani, ljubitelji knjiga i oni koji će to tek postati, usputni prolaznici i eminentni gosti. Pulski Sajam knjige je više od sajma, to je Festival književnosti. Festivalska Pula, najljepša Pula. Ljeti filmska, zimi literarna. Ljeti u svom filmu, zimi u svojoj priči. Dva čarobna momenta, dva antidepresiva, dva melema za bipolarnu dušu Pule koja je ljeti euforična, a zimi depresivna. Dok ne stigne Sajam.

Tko zna bi li James Joyce te iznimno hladne zime 1904. godine Pulu pogrdno nazvao "Sibirom na Jadranu" da je i onomad Pula bila važno sjecište intelektualaca i književnih velikana koji se zadnjih 25 godina opušteno šeću gradom, u Domu branitelja razgovaraju o lijepoj umjetnosti, diskutiraju o rascjepkanosti modernog čovjeka?! Kao prilično ogorčen profesor engleskog jezika u Berlitzovoj školi, predavajući uglavnom austro-ugarskim časnicima u gradu Brodogradilišta i Arsenala, dosađivao se pustom Pulom i nakon pola godine pobjegao glavom bez obzira.

Današnji neki Joyce dane provodi na Sajmu knjige, druži se i razgovara s velikim i malim nakladnicima u nadi da će ih zaintrigirati svojom literarnom pričom. I ne mora biti Joyce. Užitak je slušati te velike ljude u njihovoj skromnosti i širini, koji tih nekoliko dana postaju dio nas. Šeću se Sajmom, razgovaraju s ljudima, popiju kuhano vino u nekoj od blagdanskih kućica. Donose nam svijet u grad, kojeg i mi tako postajemo dio.

U pravu je "velika mama Sajma" Magdalena Vodopija koja je s ovog obljetničkog festivala knjige poručila: "Ne brinem se za budućnost Pule. Ona u sebi ima snagu i moć znamenitih gradova, koja izranja kad ju se najmanje očekuje". I pogodila je. Točno u sridu.