Mala butiga

Ilustracija (Pixabay)

"Dvije fete mortadele i kvarat kruha" ili "Pet deka zimske i kraj kruha". E, to je bila marenda. Starije generacije sjećaju se te jutarnje narudžbe teti u kvartovskoj trgovini koja bi, kada bi je fino zamolili, onako "majčinski" napravila sendvič za školu.

Čak i kada bi zaboravili ili je ne bi zamolili ona bi vam opet spremila marendu, odnosno panin za školu. Bio je to kao neki ritual zajednice koja brine o tebi.

Mic po mic, mali dućani, trgovine, butige nestale su pod najezdom hipermarketa. Zajednicu je istisnuo profit. A briga je prebačena na pojedinca, malog ili velikog.

Tetu s paninom zamijenile su tete na salami koja ne smije napraviti sendvič. Tako je teta s paninom romantičarska uspomena iz djetinjstva. Odlazak po sendvič ili bocu vode pretvorio se u maratonski obilazak u kojem umjesto sendviča ili vode na kasu dolazimo s punom košaricom stvari jer je akcija, jer je nešto novo, jer se nudi.

I nema šanse da netko mališanu napravi sendvič. Kruh na jednom mjestu, salama na drugom i onda na kasi s tim "paninom" čekaš pet minuta jer je ispred tebe košara s mjesečnom zalihom svega - od piruna do sapuna.

Netko će reći da ovo čista suhoparna nostalgija. Kakogod , fale male kvartovske trgovine u gradu, okolo grada. Kao prvo iz praktičnosti, a kao druga jer nedostaje teta za paninom. Umjesto toga razgovor s prodavačicom, a ne tetom, završava s onom "Na akciji imamo novi šampon".

U kvartovskoj butigi kao i kafiću je duša kojoj ne treba najnoviji šampon od neke novoizmišljene egzotične biljke koja je ono nešto što vam u ovom trenutku nedostaje. I doći ćete kući sa šamponom i shvatiti da ste zaboravili kupiti - panin.