Lovrin Djed Mraz

(Duška PALIBRK)

Dio male skupine zimskih kupača na Zeleniki već je izašao iz mora. Blagdani su, neradni dani, k tome osunčani, pa podupiratelji, prijatelji i supruge dolaze praviti društvo. Uživaju lijeno izvaljeni na stepenicama, pod vunenim kapama i šalovima, uvijek se jednako čudeći kako ovima uopće pada na pamet plivati u 11-12 stupnjeva hladnom moru. Tog je dana i vjetar bio ojačao pa se plivači na stepenicama brzo brišu, navlače robu, čarape teško klize preko još uvijek mokrih stopala, ali se oni junače.

- To je pravi užitak, probajte, vidjet ćete da more uopće nije hladno, nemate pojma…, cvrkuću i cvokoću istovremeno. Za Damira još nitko ne pita, svi znaju da ostane u moru duže od svih, napravi čitav krug, do kupališta Stoja pa preko na staru klaonicu i obalom uz Zeleniku nazad.

Sunce blješti da se jedva gleda u pučinu. S rukom iznad očiju netko tu i tamo potraži vrh Damirove glave nad morem i obavijesti ostale do koje je kote stigao. Pliva nešto okruglo blizu obale, ali dolazi sa suprotne strane, bova li je, što li je? Ljudi, lopta! Lopta u moru! Mora da je odletjela nekome s novog igrališta na Zeleniki. Da, dodao sam unuku loptu i završila je u moru, kaže djed koji dolazi iz pravca igrališta, a uz njega majušni dječak, jedva viri iz navučene kapuljače. Stiže i majka, baka ostala na cesti s unučicom u kolicima. Lovro ne može ni pričati od tuge, samo gleda u loptu koju struja odvlači sve brže od obale. Tek ju je dobio, za Božić.

Svi se ustaju i kreće navigacija. "Damire, stani! Lopta, vidi! Lijevo, još lijevo!" Lopta je već jako daleko, on je već na povratku, iscrpljen, ali okreće smjer i grabi za njom. Naravno da uspijeva, nije Damir od onih koji te ostave na cjedilu. Povratak je spor, naporan, jer treba očuvati loptu, ali dječja radost sve to prekrije. Lovro je ovog Božića susreo pravog Djeda Mraza!