Lijepi moji Puljani

Arhiva

"Oooo, i vi odlazite?!", podbočivši se na ulazu u trgovinu obraća se jedan Puljanin trgovcima koji se pakiraju. Među posljednjima su koji napuštaju centar grada i sele u trgovački centar.
"O, dobar dan, gospodine, nismo vas do sada nikad vidjeli u našoj trgovini", odvraća mu trgovkinja. Građanin i dalje gunđa, odmahuje rukom i odlazi niz ulicu.

- Da, ljudi se čude što se centar grada prazni, a svi hrle u tržne centre na periferiji. Neće nam gradonačelnik napraviti grad. Grad čine njegovi građani. E, lijepi moji Puljani, ako nemate naviku oprati kosu, urediti se, lijepo obući i spustiti u centar grada, prošetati sami ili u društvu, pogledati izloge, obaviti neku kupnju, popiti piće ili nešto pojesti u restoranu, nemojte se pitati zašto se zatvaraju poslovni prostori u staroj jezgri, odrješita je trgovkinja.

Vrzino je to kolo, rekli bi stari. Ako ljudi nemaju naviku šetati i družiti se u centru grada, trgovci i ugostitelji ne mogu dugo opstati, a kada se jako prorijede kao sada, nemaju se građani ni za što spuštati u grad. I tako u krug. A Puljani, zaista, ako šeću, to je uz more. Subotnja gradska špica, koja je također sve slabija i potraje jedva do podneva, drži se skuta glavne tržnice, dok ugostiteljske terase na najljepšem i najosunčanijem trgu, starogradskom Forumu, i vikendom zjape prazne.

U nedalekom Piranu, recimo, subotom se u centru starog grada jedva nađe mjesto za (do)podnevnu kavicu. Nisu to samo Piranci. Prepun besplatan gradski minibus svakih 15-ak minuta dovozi nove
posjetitelje s udaljenijih parkirališta. To se i Slovenci s kontinenta vikendom spuštaju na more. Trg prepun: tu se šeće, skejta, rola, vozika biciklom, dobacuje loptom, ali i šopingira jer trgovina ne nedostaje. Zauzeti su stolovi i u kafićima i u restoranima, i puno dalje od glavnog trga. Kako i ne bi kada su ljudi ogladnili i ožednili, u aktivnostima ili izležavajući se na drvenim podestima uz more, na dekama i "golim" travnjacima.

Lako je njima kad se ima. Javni prostori opremljeni, pristupačni, besplatni: na svakom koraku klupe, drvene ležaljke, pošišani travnjaci, svakojaka igrališta... A, čini se, i privatni novčanici puniji.