Kvartovske ćakule

(Snimio Milivoj Mijošek/Ilustracija)

Kako ovo novo-novo traje već skoro pa godinu dana, tako su se, silom ili milom, odnosno na jedan ili drugi način, promijenile životne navike. Ljudi su se ponovno više okrenuli svojim kvartovima kao primarnim mjestima življenja i boravka.

Krajem ljeta bila je hvalevrijedna inicijativa prikazivanja besplatnih filmova za djecu po svim kvartovima, gdje se inače ne prikazuju, a ljudi su i na taj način, ovisno o mogućnostima, ograničenjima, otkrili čar kvartovskog druženja.

Sada, s famoznim kavama za van, koje su doživjele svoju renesansu, koje nikada nisu bile toliko popularne, poznate, tražene, željene, ljudi se, u malim skupinama, prema epidemiološkim pravilima - još jednim lajtmotivom današnjice, nalaze unutar svoga kvarta, nedaleko prodavaonice, po trgovima, osim po šetalištima te sve više teže obaviti ono što moraju po kvartu.

Mnogi se i prisjećaju čari malih kvartovskih butižina, kojih dan-danas uslijed dobro znanih promjena više i nema toliko, ali koji su ipak kroz vrijeme, kroz godine bili specifični, znalo se tko dolazi, što se kupuje, ljudski kontakt, manje otuđeno nego u velikim centrima, a što je mrvicu skuplje, nije kraj svijeta, na koncu do centara treba i stići.

I sada se opet teži tim malim, jednostavnim stvarima, kao nekada, kada bi se nonice okupljale ispred zgrade i čavrljale sve dok ne padne mrak, pa i nakon toga, ako nije bilo prehladno. A neka druga vremena, sve su to promijenila. Prije korone.