Kvart je zakon

Arhiva/Ilustracija

Nekada je kvart bio zakon. Svi žitelji jednoga kvarta, šireg ili užeg, poznavali su se, barem iz viđenja. Barem bi se brzinski pozdravili na cesti i razmijenili koju riječ. Onda je došlo sve užurbanije doba, ljudi rade u svakakvim smjenama, nerijetko i izvan mjesta stanovanja, djeca su stalno po nekim aktivnostima, svi nekamo žure i više se ne poznaju niti prvi susjedi. Neki će reći da ne bi ni primijetili da im se prvi susjed preseli, nedajbože umre ili mu se desi štogod drugoga, jer ga nikada nisu vidjeli, niti ne znaju tko je.

A do ne tako davno, iako je pojam vremena varljiv i treba oprezno baratati njime, svatko je svakoga znao. Nonice su sjedile ispred kuće i čavrljale, posebice u ljetnim večerima, pa i u ovim rujanskima, malo tračale, komentirale. Cure su malo dalje igrale lastik, dečki klikere, a muškarci bi se uvijek nešto muvali i razgovarali oko garaža.

I onda se sve promijenilo. Ljudi distanciraniji nego ikada, ne samo zbog korone i nametnute nam socijalne distance. Počelo je to puno prije. Ali sada počinje program Kino u kvartu. Ukoliko meteorološke prilike posluže, na 12 lokacija po cijelome gradu prikazivat će se filmovi za najmlađe, a bit će to prilika i da se ljudi sretnu, druže, dakako uz potrebnu epidemiološku distancu.

Dok će najmlađi gledati filmove, roditelji će se međusobno upoznati, malo čavrljati, opet će se stvoriti ona ugodna atmosfera u kvartu. Da ne bude to tek puka spavaonica, već da ima svoju dušu, svoj duh i dah, svoju specifičnost. Kao nekada. Da to novo-novo bude barem po nečemu pozitivno.