Kužni pulski zrak

Pronađen je očuvan kasnoantički bedem. Ma nemoj mi reć! A di? Na Danteovom trgu! A kako ga onda do sada nismo vidjeli? Si glup, bedem je pod zemljom, otkopan, pa opet zatrpan!? A kako može biti očuvan ako je pod zemljom - bedem bi se valjda trebao uzdizati iznad tla želi li spriječiti uljeze da uđu u grad?

Dosta s cinizmom, posvetimo se gradskim zidinama, odnosno njihovim ostacima, koje su sada pronađeni i na južnoj strani starog grada. Pišemo pronađeni, mada se njihova linija oduvijek znala ili barem naslućivala. Nije teško zaključiti da su se zidine protezale linijom zgrada u Anticovoj, preko Danteovog trga, dalje uz Mariju Formozu. Da se ne lažemo, tlocrt današnje Pule dobrim je dijelom zadan još u antici. Uostalom, Anticova ulica u neka se davna doba zvala Contrada dei Barbacani, a barbakan je pojam koji povezujemo uz fortifikacije. Možemo se praviti i pametni (mada je istina da smo to pročitali na internetu) barbakan predstavlja i malo utvrđenje ili palisadu pred utvrdom, ali i kontrafore ili potpornje (oslabljenih) gradskih zidova, što je primjerenije pulskim prilikama.

Pula je nekada bila opasana zidinama, katkad jakim, češće slabijim. Rimski bedemi s vremenom su se nadograđivali, ali i zanemarivali. Tijekom srednjeg vijeka zidine okrenute moru, zbog inaćenja Mlečanima, Puležani su za kaznu morali i demolirati, da bi ih potom opet podigli.

Do kraja mletačke vlasti koncem 18. stoljeća, zidine su nekorisne - derutne, zarasle, klimave k'o babin zub. Pa su ih Francuzi početkom 19. stoljeća počeli uklanjati s morske strane, a Austrijanci su to do sredine stoljeća učinili i na kopnenom dijelu. Kako su nas učili nekada, to je bilo nužno da bi se grad otvorio novom dobu, ali i prodisao nakon što vjetar rasprši kužni pulski zrak. Novo je doba odavno stiglo, bedema više nema, ali nečist zrak kao da nam je i dalje suđen.